VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 64

64 VIESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA loše čuvanje kaptolske arhivske .grade, a pogotovo njezino odtuđivanje. Čini se, da je upravo u njihovo vrieme nestalo iz K. A-a mnogo važnih izprava, koje bi svakako trebalo vratiti vlastniku. Tako na pr. izprave iz »Arhiva Prebendarskog zbora«. Nakon njihove smrti na koncu 19. st. te na početku našega stoljeća stanje se K. A-a još pogoršalo. Kanonik Ivančan je doduše velikom marljivošću i dobrim povjestničkim shvaćanjem pregledao sav K. A. i o tome ostavio dragocjene bilježke, pokazivao je ponešto i smisla za rad u arhivu, ali nije za takav rad imao nikakva stručnog znanja. Istom u najnovije vrieme zahvaljujući današnjim članovima Kaptola i još nekim sretnim okolnostima K. A. je došao u priliku, da bude bolje čuvan i uređen. Tokom god. 1940., 1941. i 1942. veoma se mnogo radilo na sređivanju arhivske građe u oba odjela K. A-a, i to najprije u II. odjelu na Kaptolu, a zatim u I. odjelu kod H. D. A. na Marulićevu trgu. Rad na sređivanju u II. odjelu K. A. trajao je od 15. IV. 1940. do 12. I. 1941. i bio je veoma mučan zbog toga, što je velika arhivska soba predana na upotrebu kaptolskoj šumariji, pa je uslied toga veći dio arhiva iz prvoga kata prenesen u prizemnu sobu izpod kaptolske pisarne. U ovoj se sobi drugačije nalazilo gospodarsko oruđe (motike, sjekire, prazno drveno suđe) i umjetno gnojivo te slanina, koja je privukla miševe. Spisi su ležali razbacani u starim ormarima na polomljenim daskama. Ormarska su vrata bila napola trula, te se nisu dala ni zatvarati, a kamoli zaključavati. Preko spisa se crnila debela naslaga prašine. Spisi su trpjeli mnogo od vlage. Neke je vlaga sasvim uništila, a drugi su ostali s izbliedjelim, jedva čitljivim slovima. Osim toga su miševi među spisima ponapravili gniezda i tako učinili dosta štete. Kako u ovoj tako u drugim sobama spisi su bili poremećeni. Bilo je spisa u ormaru i na ormaru, na policama, na stolovima, po podu, a bez ikakvoga sustava. Na jednom mjestu, sasvim pukim slučajem, našli su se spisi različnih vrsta i iz različnih godina. Mnogo spisa, veoma važnih, bilo je poderano ili izšarano olovkom. Među spisima se nalazilo dosta starih bezvriednih tiskanica i papirića, koji su se godinama čuvali bez ikakve potrebe, jer se pravilno prebiranje (»škartiranje«) redovito nije obavljalo. Trebalo je zato proučiti sustav uredskog rada kaptolske pisarne i uložiti veoma mnogo truda, da se opet sve stavi u prvašnji red. Najprije su izneseni spisi iz prizemne prostorije, osušeni na vjetru, izprašeni, presloženi, poredani po vrstama i godinama te stavljeni u kutije i na police, koje su smještene u prvome katu, u nekadašnjim arhivskim prostorijama. Tako su spisi oslobođeni od vlage i miševa te poslije više godina povraćeni na svoje staro, pravo mjesto. Iza toga su na isti način uređivani spisi, koji su srećom ostali u arhivskoj sobi u I. katu. Na koncu je došla na red registratura kaptolske pisarne. Ovdje su svi spisi poredani podvrstama i kronoložki; zatim su bezvriedni spisi (250 kg) stavljeni u odpad. Iza toga je odieljen arhiv od registrature, te su spisi, protokoli i katalozi do uključivo god. 190.0. preneseni u prostorije K. A-a II. odjeia," dok je mlađa arhivska građa i dalje zadržana u registraturi kaptolske pisarne. Kod sređivanja spisa išlo se za tim, da arhiv bude onako uređen, kako je bila ili morala biti uređena registratura. Sve se to radilo zbog toga, da bi arhiv već svojim vanjskim licem i uređenjem odgovarao nekadanjem praktičnom životu pisarne i ciele kaptolske uprave. Na-