VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 54
54 VIESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA grbovima hrvatskih plemićkih obitelji do najnovijega vremena. Hrvatski se grb javlja sporadično u raznim prilikama i raznim mjestima poslije cetinskoga izbora, no poslije zadnjeg sastanka hrvatskog sabora u gradu Steničnjaku g. 1558., javlja se on uviek kao neslužbeni grb uz službeni grb Slavonije, s kojim će se on uz dalmatinski združiti g. 1848. u službeni grb kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. U doba, koje je sliedilo napoleonske ratove, probuđuje se u ilirstvu i zanimanje za heraldiku. Ljudevit Gaj bavio se izpitivanjem podrietla od Ilira obožavanog znaka polumjeseca i zviezda, tog grba »Ilirije«. U to je doba Ivan Nepomuk pl. Labaš (1783.—1849.) prisjednik sudbenog stola županije varaždinske sastavio rukom pisani grbovnik u 3 knjige, u kojima je uz grbove hrvatskih županija i gradova narisao i sve njemu poznate grbove hrvatskih plemićkih obitelji. To je prvi pokušaj grbovnika Hrvatske i Slavonije. U Labaševu se grbovniku nalazi 115 obiteljskih grbova, kojih nema u Bojničićevu »Adel von Kroatien und Slavonien«. 46 Nastupom absolutizma u Hrvatskoj g. 1848. podjeljivao je odtada dalje Franjo Josip I. kao car austrijski i pripadnicima banske Hrvatske austrijsko plemstvo grbovnicama pisanim njemačkim jezikom. Vraćanje ustanovnosti g. 1860. nije međutim ukinulo to pravo, nego se ono vršilo sve do ugarsko-hrvatske nagodbe (g. 1868.), odkada se je podjeljivalo ugarsko plemstvo s mađarski pisanim poveljama, iako je ugarsko ministarsko vieće 5. travnja 1869. odlučilo, da se Hrvatima, kojima se podjeljuje plemstvo sv. krune, imaju izdati dotične povelje na hrvatskom jeziku. Poznata je u svemu jedna povelja na hrvatskom jeziku, i to podjela plemstva Kamilu Friganu i njegovim sestrama 22. srpnja 1869. 47 Preustrojstvom Zemaljskog arhiva (g. 1870.), u kojem se nalazi pohranjen najveći dio heraldičkog materiala (pečata i povelja) u Hrvatskoj, postao je Arhiv postepeno savjetodavnim organom kraljevskoj zemaljskoj vladi i u heraldičkim pitanjima. Po zakonu od g. 1890. odlučeno je, da se u Zemaljskom arhivu ima voditi matica velikaša, koji imaju pravo glasa na hrvatskom saboru (virilisti). 48 U ovoj matici naslikani su grbovi svih tih velikaša, pa je tako ona bila neke vrsti grbovnik naših magnata. Od 80-ih godina prošlog stoljeća razvilo se i u Hrvatskoj proučavanje domaće heraldike. O njoj su od hrvatskih heraldičkih pisaca najviše pisali ravnatelji Hrvatskog zemaljskog, dotično državnog arhiva u Zagrebu Ivan pl. Bojničić i Emil pl. Laszowski, koji je bio urednikom heraldičkog časopisa »Vitezović« u Zagrebu (1903.-— 1905.). U drugom razdoblju, koje obasiže 391 godinu kraljevanja Habsburžke kuće u Hrvatskoj, treba iztaknuti glavne primjerke likova, koji se javljaju na grbovima hrvatskog plemstva i gradova kroz to vrieme. Od naravnih predmeta (Gemeine Figuren) premašuje među životinjama po broju sve ostale lav. On je najobljubljenija heraldička životinja. Uz upravo ogroman broj grbova sa stojećim lavom, koji u najvećem broju slučajeva drži u šapi oružje, vrlo je omiljeli motiv dvaju lavova okrenutih jedan prama drugome. Taj se motiv ponavlja i sa drugim životi46 Izvornik rukopisa u vlastničtvu g. Antuna pl. Labaša, kap. bb. u m. Zagreb. 47 Izvornik plemićke povelje u vlastničtvu gdje Emilije pl. Ruiz-Roxas. Samobor. 48 Izvornik u Hrv. drž. Arhivu. Nobilitaria.
