VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 46

46 ViESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA sada nije poznat nijedan grb knezova krčkih iz tog vremena. Prvi poznati grb krčkih knezova nalazi se na izpravi knezova Stjepana i Ivana iz g. 1365.

6 (si. 6.). Dolazkom Anžuinaca na vlast broj obiteljskih grbova postaje sve veći, a u Ugarskoj se javljaju u to doba prve grbovnice (armales) s opisom, ali bez slike grba. One se javljaju u Ugarskoj nešto kasnije nego u Englezkoj i Francuzkoj, dok se u Hrvatskoj pojavljuju tek početkom XV. stoljeća, no zato (istodobno i u Ugarskoj) s ilustriranim, t. j. naslikanim grbom. Osim tih dviju vrsta grbovnica pojavila se još treća, u kojoj je grb slikan, ali nije opisan. Najstarija danas poznata grbovnica jest od 24. II. 1409. »littera armalis« kralja Sigismunda Nikoli i Ladislavu Garazda de Mechynyche te njihovim rođacima

7 (si. 7.). Obitelj Garazda (Gorazda) bila je podrietlom iz Mečenica u križevačkoj županiji. Kasnije se preselila u Erdelj, a danas živi u Ugarskoj pod imenom grofova Teleki de Szék. Prve su se grbovnice podjeljivale skoro bez iznimke već plemićima, a samo u jednom slučaju poznata je grbovnica podieljena građaninu, i to Mađaru. U hrvatskim krajevima postojali su građanski grbovi (Bürgerwappen) samo u republici Dubrovniku. Od 70-ak postojećih grbovnica, koje je podielio kralj Sigismund, samo su dvie s podjelom plemstva, a od tih se jedna odnosi na kraljeva brijača Mihajla Daba iz Zagreba g. 1430.

8 Podjelom grbovnica ustalilo se pravilo, da si nitko ne može samovlastno odrediti, koji će grb upotrebljavati kao svoj. To pravo pripada odsada izključivo vladaru. Taj će sustav vriediti do danas, a to vriedi i za sadržaj grbovnice, koji se ne će mien jati sve do g. 1848. Od prve grbovnice, koja se odnosi na Slavoniju pa do cetinskog izbora, poznato je oko 30 grbovnica, koje se odnose na Hrvate ili na ljude stranog podrietla, koji su imali posjede u Slavoniji; medu tih 30 grbovnica jest i znamenita grbovnica kraljevine Slavonije, kojoj je kralj Vladislav II. g. 1496. potvrdio i obnovio na molbu izaslanika slavonskih stališa stari grb: kunu u polju obtočenu dvjema riekama, dodavši još tomu zviezdu kao simbol junačtva,

9 i ona, kojom se podjeljuje grb gradu Varaždinu g. 1464.

10 (si. 9.). Dok je iz XIII. stoljeća poznat samo mali broj grbova banova i velikaša, i to skoro izključivo s pečata, u XIV. stoljeću se broj poznatih grbova ponešto povećava. Iz toga stoljeća poznati su, osim već spomenutog grba Frankapana-Krčkih, još grbovi moćne slavonske vlastele, na pr. Horvata od Paližne (g. 1380.), u čijem se grbu nalaze sve osebine anžuvinskog grba,

11 zatim prvi grbovi Iločkih iz g. 1367.

12 i Cudara Olnodskih iz g. 1372.

13 U XV. stoljeću i u prvoj četvrtini XVI. poznat je veći broj grbova slavonske vlastele, kao Bisena, Bota, Čupora, Čeha od Levanjske Varoši, Hermanffya Grebenskih, Kastelanffya, Kerečenija, 6 Laszowski: Grboovi i pečati posljednjih Zrinskih i Frankopana. Zagreb 1908., str. 296. 7 Bojničić Ivan: Najstarije hrvatske grbovnice. »Vijesnik Hrvatskog Zemaljskog Arkiva«. X. Zagreb 1908., str. 43. 8 Bojničić: Najst. grbovnice, str. 47. 9 Bojničić: Grbovnica Slavonije, str. 14—16. 10 Najst. grbovnice, str. 48. 11 Bojničić: Adel, str. 64. t. 55. 12 Bojničić: Adet, str. 195. t. 142. 18 Bojničić: Adel, str. 213. t. 154.