VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 22
22 VIESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA izpravom iz god. 1243. 66 Hajnal je medu francuzkim pismima našao gotovo isto pismo istog vremena/" što pokazuje jasni utjecaj francuzke škole, u kojoj je vjerojatno učio pisati pisar »zlatne bule«, kao što i mnogi drugi pisari XIII. st., što dokazuje komparativni material, koji je skupio Hajnal. Međutim pismo »zlatne bule« ne možemo svesti (samo) na francuzki utjecaj, već se osjeća vrlo jak utjecaj pisma papinske kancelarije, što pokazuju i druga pisma za Bele HI. (IV.), naročito od 40-ih godina. 68 U papinskoj kancelariji pisali su velikom pravilnošću. Gela oprema izprave, buliranje, upotreba velikih i ukrašenih slova, kratice, spojevi, pa i sami duktusi bili su određeni pravilima kancelarije, koja su se pravila oblikovala u XII., a strogo i točno provela u XIII. i ostala do XV. stoljeća. Osobito produžena i ukrašena slova papinog imena i cielog prvog redka, zavinuti znaci kraćenja, upotreba iniciala kod pojedinih odlomaka i produžetci na pojedinim slovima osebina su svečanih privilegija. Ta je minuskula nazvana kurialnom, a upotreba joj je ograničena na papinsku kancelariju, dok je utjecala i na druge dvorske kancelarije, među njima i na ugarsku. 69 Pismo kancelarija obćenito, t. j. pismo izprava, sada je odlučno za prosuđivanje karaktera pisma, a ne, kao prije, pismo kodeksa. To je u vezi s reorganizacijom, odnosno konsolidacijom kancelarija, u prvom redu papinske, a onda i ostalih. Pismo je »zlatne bule« kaligrafsku, liepo izvedeno, te nema kurzivnih elemenata. 70 Tekst počinje umjetnički izrađenom i izpisanom invokacijom i početnim slovom Belinim. Ovakva invokacija nastala je iz produženog pisma, kojim su počinjali pisati tekst, odnosno izoisali cieli prvi redak još u XII. st., ali bez ukrasa. U ugarskoj dvorskoj kancelariji tek za Andrije I. (II.) kadkada ukrašuju inicial, početno slovo invokacije, 60 Ova izprava je svečani privilegij potvrđen zlatnom bulom, koja se nije sačuvala. Pokazuje punu sličnost sa zagrebačkom »zlatnom bulom« po vanjskom obliku, a naročito po pismu i ukrasima. Kolumnacija je ukrašena poput »zlatne bule« s vrlo malim razlikama, karakter njenih slova i ukrasa je isti. te upućuje na to, da je radio isti miniaturista. Pismo pak, minuskulna i majuskulna slova, interpunkcije, znakovi kraćenja, sve je isto kod obje izprave, te možemo sa sigurnošću uzeti, da je obje izprave pisala ista ruka. Svjetlopis izprave iz 1243. donosi Hajnal, o. c, tabla XV., te je uzpoređuje s izpravom Ludovika IX. iz 1248. Naskoro iza 1242. javlja se za svečanije izprave pismo, kojega je oznaka, da su slova vrlo široka, te neka slova imaju dugačke produžetke izpod redka na lievo. Takvim je pismom napisana i izprava iz god. 1258., potvrđena zlatnom bulom, koja se sačuvala (iz zbirke Nemzeti muzeum u Drž. arhivu u Budimpešti), koja ima također liepo ukrašenu kolumnaciju. 67 Hajnal, o. c, tabla XIV., izprava Ludovika IX. iz god. 1248. 88 Szentpétery, Magyar oklevéltan, str. 94. Već za Andrije I., pa Bele III. i Ladislava III. ima mnogo izprava, koje su slične papinskim po vanjskom obliku, pismu, ukrasu slova i upotrebi kratica. 69 Bretholz, o. c, str. 101. 70 Gotica se obćenito dieli na minuskulu i kurzivu. Minuskula ima osebine kaligrafskog pisma, kod kojeg se pazi na ljepotu slova i vanjskog oblika, težište leži na strogoći oblika, pravilnosti i jasnoći duktusa, te vlada načelo samostalnosti pojedinih slova u rieči, pa zato ima malo spojeva, a kurziva dovodi do vrlo mnogo vrsti, jer se ide za što većom brzinom, s mnogo spojeva i kratica, pero se nastoji dizati što rjeđe, te je pisaru ostavljena veća sloboda. I minuskula i kurziva dolaze i u kodeksima, knjigama, i u izpravama, u kojima se oblikuje zasebna vrst gotice, te je gotica izprava šarolikija i daje jači biljeg gotici od pisma kodeksa, koje više nije, kao prije, toliko mjerodavno za prosuđivanje karaktera pisma. V. Bretholz, o. c, stk 95,
