VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 19

Z. TANÖDI: ZAGREBAČKA »ZLATNA BULA 19 Dotada su se pismom bavili samo crkveni ljudi, najviše redovnici za pisanje crkvenih knjiga, pa pisarske škole imaju samostani i važnije biskupije. Redovnici i klerici pišu polagano — »pro remedio animae suae«. Od XII. st. nastaju sveučilišta izvan kruga samostanskog života (1158. u Bologni, 1215. u Parizu i t. d.), u koja dolaze studenti iz dalekih krajeva, i to crkveni ljudi i svjetovnjaci. Za sveučilište treba školskih knjiga koje sad pišu profesionalni pisari, da zasluže — »pro praetio«, te pišu brzo. Ovaj razvoj sveučilišta uzrokovao je, da se iz knjižke karolinžke minuskule stala razvijati u drugoj pol. XII. st. u sjevernoj Francuzkoj nova vrst pisma, koje je sasvim zavladalo u XIII. st. i dominiralo do XV. st., a naziva se obćenitim imenom gotica, koje ime upotrebljavaju već humanisti. Upotreba pisma silno se proširuje, a s njome i potreba znanja i bržeg pisanja, što sve djeluje na razvoj pisma. Ono nije više jednolično u stanovitom kraju, već podlieže utjecaju pojedinih škola i individualnim osebinama pisara, te je prema tome raznolikije.

62 Pismo unutar jednog kraja i jedne kancelarije često se mienja, a promjene se ne mogu svesti na nutarnji samostalni razvoj. Posvuda se naime miešaju domaći i strani proizvodi, razni utjecaji međusobno djeluju, što dovodi do šarenila i različnosti karaktera pisma, a istovremeno se umnožava broj izprava i knjiga velikom brzinom.

63 U Srednjoj i Zapadnoj Evropi osobito se osjeća utjecaj parižkog sveučilišta, koji je vrlo jak i na ugarskom dvoru.

64 Pismo zagrebačke »zlatne bule« sasvim je slično pismu jedne izprave, svečanog privilegija iz god. 1243.,

65 te je obje izprave pisala ista ruka. Ne samo po pismu, već i po ukrasima, naročito liepo izvedenoj kolumnaciji zagrebačka »zlatna bula«, pokazuje veliku sličnost sa spomenutom 62 Hajnal Istvân, Irâstorténet, Budimpešta 1922., str. 163. U Ugarskoj je jak utjecaj papinske kurije i parižkog sveučilišta na pismo. 63 Bretholz, Lateinische Paläographie, Leipzig 1926., str. 95. 04 Hajnal Istvân u knjizi Irâstorténet iznosi posljedke svojih paleografskih iztraživanja pisama XII. i XIII. stolj. u Ugarskoj. Uzporedio je mnoge izprave iz Ugarske i one iz jugoiztočne (i južne) Njemačke s francuzkim i talijanskim, te je na temelju uzporedbe došao do zaključka, da je na razvoj pisama u jugoiztočnoj (i južnoj) Njemačkoj isto tako kao i u Ugarskoj neposredno djelovala Francuzka, t. j. da utjecaj u Ugarsku nije išao preko Njemačke, već se u obim zemljama istovremeno javljaju tipovi pisma razvijeni u Francuzkoj. Prema jugu, Italiji, osjećaju se jasne granice. Na parižkom sveučilištu ima osobito tokom XIII. st. množtvo stranih studenata, iz raznih zemalja, tako i iz Ugarske, većinom svećenika. Naslov »magister« dobivaju ljudi sa sveučilištnom spremom, a u Ugarskoj su to većinom slušači parižke »artium facultatis«. Pisari-magistri postaju svećenici visokog položaja i obavljaju važne službe u dvorskom životu. Pod njihovim utjecajem pisma su u dvorskoj kancelariji redovito liepo izvedena i pokazuju na temeljito školovanje pisara, koji je ujedno bio i sastavljač izprave, te ljepota pisma pripada višoj jurističkoj izobrazbi pisara. 65 Izprava Bele III. (IV.) od 29. I. 1243., koja se nalazi u Békâssy-levéltâr u Državnom arhivu u Budimpešti. Veličina joj je 390 mm. širine i 310 mm. visine, od toga plika 35 mm. Potvrđena je bila zlatnom bulom, koja je odpala. Pergament je sličan zagrebačkoj »zlatnoj buli«. Tinta je izvrstna, kao kod zagrebačke. Ostatci su vrpce crvene i žute boje.