VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 16
16 ViESTNiK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHlVÀ zlatnim obručem, zalotanim na obje pločice. 55 Iznutra je pečat ili sasvim prazan, ili izpunjen voskom, ili bi stavili kakvu okostnicu iz metala, da se pločice ne uleknu. Zagrebačka bula sastoji se iz dviju zlatnih pločica povezanih zlatnim obručem, koji je zalotan preko rubova pločica; vide se jasni tragovi lotanja. Iznutra je prazna, samo ima jednu metalnu okostnicu. Na gornjem dielu bule obruč je na 8 mm. prekinut, a iznad rupe je postavljena zlatna pločica dugačka 16 mm. s dvie male rupice, kroz koje je išla vrpca. Pločica je pričvršćena na pomični jezičac, dakako metalni, koji ide kroz sredinu bule i služi kao okostnica, duž koje s obje strane ide vrpca, koje traci sastaju se na završetku jezičca i izlaze kroz okruglu rupicu na donjem dielu bule. 56 Bule su gotovo uviek dvostrani pečati, te imaju sliku s obje strane. Osim zlatne bule Bele II. (III.) slike na ostalim bulama sastoje se iz pečatne slike okružene nadpisom. Slika prednje strane prikazuje kralja kako sjedi na priestolju, a stražnje strane kućni grb Arpadovića. Slika vladara na priestolju ima kod pojedinih kraljeva neke nebitne promjene. Na buli Bele III. (IV.) kralj ima sav krunitbeni ukras (kao i prije): na glavi krunu, u desnoj šaki, koja je naslonjena na bok, drži žezlo ukrašeno ljiljanom, u lievoj ruci zemaljsku jabuku ukrašenu križem. Slika stražnje strane prikazuje kućni grb ugarskih kraljeva na trokutnom štitu, koji se prvi put javlja na zlatnoj buli Emerikovoj. Grb za Emerika i Andrije sastoji se iz štita razdieljenog na 8—10 uzporednih polja, na svakom drugom polju su lavovi raznog položaja i broja kod pojedinih pečata. Od Bele III. (IV.) zlatna bula i dvostrani voštani pečati imaju na štitu dvostruki križ kao znak pobožnosti. 57 55 Međusobno su mogli pločice i drugačije pričvrstiti, n. pr. kad nije bilo posebnog obruča, bila je pločica šira od slike, te bi njen rub previnuli i zalotali s drugom pločicom. 56 U budimpeštanskom državnom arhivu zlatna bula Emerikova iz god. 1202. (MODL 39.249; Szentpétery, Regesta, doc. 197.) ima 2 rupice sa strane na obruču za vrpcu, na gornjem dielu bule na obruču je mala pločica s držkom, a iznutra je izpunjena voskom. Širina oboda, t. j. debljina bule, jest 4—4,5 mm., a promjer je o. 62 mm. Bula Andrije I. (II.) iz god. 1221. (MODL 39.250; Szentpétery, Reg., doc. 362.) je debela 5 mm. i izpunjena voskom, dok je bula iz god. 1224. (Kâllay-csalâd levéltâr, u Drž. arhivu u Budimpešti; Szentpétery, Reg., doc. 402.) prazna. Obje Andrijine bule imaju na gornjem dielu prekinut obruč, kao zagrebačka i ostale Beline bule, a nad tako nastalom rupom je zlatna pločica, koja na buli iz 1221. nema rupica, a iz 1224. ima dvie, kao Beline. Pločice su pričvršćene o bulu metalnom okostnicom, koja prolazi sredinom bule. Bule Bele III. (IV.) su po tvorivu, veličini pločica i slici međusobno iste, te se zagrebačka podudara s njima, a razlikuju se nešto po debljini i nutarnjem sastavu, što je od nebitnog značenja. Zagrebačka je bula debela 7 mm., bula iz 1251. (Kâllay-csalâd levéltâr; Szentpétery, Reg., doc. 958.) 8 mm., a bula iz 1258. (Nemzeti muzeum, sada u Državnom arhivu u Budimpešti, kamo su prenesene sve izprave iz Narodnog muzeja, jer tamo i spadaju; Szentpétery, Reg., doc. 1194.) 11 mm. Sve su bule iznutra prazne, kao Andrijina iz 1224. Bula iz 1252. (MODL 369.; Szentpétery, Reg., doc. 979.) na gornjem je dielu iztrgana, pa se vidi iznutra okostnica, koja se sastoji iz 2 jezička, na koje je u gornjem dielu bule okomito postavljena metalna prečka, da ojača bulu; slično je kod bule iz god. 1258., gdje je komad metala položen okomito na jezičke, ali ide koso od prednje prema stražnjoj ploči. 57 Slika kralja na priestolju ima kod pojedinih vladara neke nebitne promjene u držanju ruku i predmeta u rukama, te ukrasu priestolja. Prijašnji grb nije sasvim nestao. Grb pak u obliku dvostrukog križa ostaje trajno, samo što se u pojedinostima mienja. Na zlatnoj buli i obim voštanim dvostranim pečatima Bele III. (IV.) križ slobodno lebdi, bez ukrasa je, dok kasnije, od Stjepana VI. (V.), na nekim grbovima već stoji križ na 3 brežuljka, a ima i drugih ukrasa. Tadanja heraldika ostavlja naime u sporednim, nebitnim dielovima, široko polje shvaćanju i ukusu vlastnika grba i onoga, koji je dubao pečatnjak. V. dr. Döry Ferencz, Magyarorszâg czimerćnek kialakulâsa, »Turul« XXXV. (1917.), str. 20.
