VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 14
14 VIESTNÎK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA te ga to čini glavnim jamstvom istinitosti, a razumljiv je svima, pa i nepismenima. Od XIII. st. vriednost izprave u mnogom zavisi o tom, da li je pečat pravne vriednosti i bez prigovora. 50 Uz pravnu, potvrdnu vriednost pečata treba paziti na material, način pričvršćenja, oblik, veličinu, sliku i svrhu, kojoj služi pečat. Pečat je od kovine ili voska. Voštani pečati mogu imati pečatnu sliku samo s jedne strane (sigillum simplex, jednostrani pečat), ili s dvie strane (sigillum duplex, dvostrani pečat), dok su kovnati pečati dvostrani. Voštanim je pečatima obćenito ime »sigillum«, a kovnatim »bulla«. Bule su redovito od olova ili zlata, a najviše su ih upotrebljavali na Iztoku, u Bizantu, na Zapadu pak razmjerno malo, i to većinom u papinskoj kancelariji olovne bule. Zlatne bule mogu upotrebljavati samo kraljevi i drugi vladari. 51 Kod pečata Arpadovića jak je utjecaj Zapada, francuzki i njemački, ali se opaža i talijanski i bizantski. Najstariji sačuvani voštani pečat je od kralja Ladislava, a prvi metalni je olovna bula Gejze I. (II.) iz g. 1156. Za njega se spominje i zlatna bula, ali nije sačuvana, već je prva sačuvana zlatna bula Bele II. (III.) na izpravi iz god. 1188. Obje su znatno manje od kasnijih, a imaju s jedne strane pečatnu sliku (kralja na priestolju), a s druge strane nadpis. Zlatna bula Emerikova mienja oblik i veličinu, a slične su joj bule Andrije I. (II.) i Bele III. (IV.). Veća je od bule Bele II. (III.), a s obje strane ima pečatnu sliku s nadpisom (to je prvi put kod pečata Arpadovića). Pod utjecajem zlatne bule uveo je 1213. god. Andrija I. (II.) dvostrani viseći voštani pečat, dok je prije bio u upotrebi jednostrani veliki pečat (sigillum maius, privilegians) na svečanim izpravama. Mladi kralj Bela III. (IV.) (1220.—1235.) ima još jednostrani pečat za privilegije, koji se kasnije više ne javlja trajnije. Bela III. (IV.) kao kralj ima zlatnu bulu i dvostrani viseći pečat, a prednja slika voštanog pečata upotrebljavala se i za utisnuti pečat. 52 Od zlatnih bula sačuvana je jedna Bele II. (III.), jedna Emerika, četiri Andrije I. (IL), a od Bele III. (IV.) pet u Madžarskoj, jedna u Zagrebu, osam u Vatikanu. 53 Mnoge druge izprave spominju zlatne bule, ali su samo ove sačuvane. Iza Bele III. (IV.) još su u upotrebi zlatne bule, pa ih spominje za Stjepana VI. (V.) šest izprava, za Ladislava III. (IV.) četiri, a Andrije II. (III.) tri. God. 1290. određena je i ciena za zlatne bule. Njih bi prije Bele III. (IV.) stavljali samo na privilegije najsvečanijeg oblika i najveće darovnice, odnosno za najvažnija prava, dok bi ih za Bele III. objesili i na pisma papama, koja ne samo da nisu izprave-privilegiji, već su diplomatička pisma, učinjena prema najjednostavnijim kraljevskim izpravama. 54 • 50 Szentpétery, o. c., str. 14—16. 51 Kovnate su bule najviše upotrebljavali u Bizantu, i to zlatne. U Njemačkoj prvi ih upotrebljava Oton III., a prva sačuvana je od Henrika II., u Češkoj za Otokara I. god. 1217. U Italiji upotrebljavali su ih od Rogera II. god. 1130., dok su u papinskoj kancelariji olovne bule u velikoj primjeni, a zlatne samo izuzetne. (Bresslau, o. c, str. 938.). 52 U XII. i XIII. stolj. ugarska dvorska kancelarija ima najprije jednostrani, a od Andrije I. (II.) i dvostrani viseći voštani pečat, utisnuti pečat, te najprije olovnu, onda zlatnu bulu. Svi ovi kraljevski pečati su autentični, t. j. davaju izpravi trajnu vriednost. 53 Bartoniek Emma, Az Ârpâdok ércpecsétei, »Turul« XXXVIII. (1925.), str. 23. Bartoniekova ne spominje i ne ubraja medu sačuvane zagrebačku zlatnu bulu. — Za vrieme Andrije I. (II.) i osobito Bele III. (|IV.) Ugarska obiluje zlatom, pa zato mogu izdavati množtvo izprava sa zlatnom bulom. 54 Bartoniek, o. c, str. 24.
