VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 142
142 VIESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA Tlocrt zgrade imao je oblik dvaju trapeza. Razdjelne stiene u prvom katu bile su sve od drva. Jedino između prostorija 5 i 6 i u prostoriji 8, gdje je bilo smješteno ognjište s dimnjakom, bile su stiene zidane. Iz kuhinje (br. 8) vodile su drvene stube na tavan kuće. Na listu 2a nacrtan je i presjek e —f kuće, pa se iz toga presjeka kao i iz uboda igle, vidi, da su prostorije u prizemlju izpod br. 6 i 7 drugačije razdieljene i da su razdjelne stiene deblje, dakle zidane. Prizemlje ove kuće prikazano je u planu B (si. 8.); u tom planu nema prednje trapezaste prostorije, nad kojom je u prvom katu bila kuhinja primalje. Prema ovom planu prizemne prostorije nisu imale prozora s izgledom na ponor. Što je u prizemlju bilo smješteno, objašnjeno je djelomično u planu B. Visina soba u prizemlju i u prvom katu ove kuće iznosila je oko 2-90 m. Svi su stropovi bili od drva. Prednji dio zgrade bio je oko 9-20 m širok, a stražnja stiena bila je oko 12-70 m duga. Dužina zgrade do dvorišta iznosila je oko 22 m. Crkva sv. Bernarda bila je g. 1817. još čitava, t. j. lađa crkve nije još bila porušena. Osim krovišta sva je crkva bila zidana. Stropovi su se sastojali iz ukrštenih poluvaljaka. Lađa je bila presvođena jednim uzdužnim poluvaljkom, koji su prosiecala dva popriečna poluvaljka. Svetište je bilo presvodeno dielovima dvaju ukrštenih valjaka. Razdjelni zid između lađe i svetišta prikazao je Stulmyler debljim, a spojni zid između crkve i kaštela tanjim, negoli uistini jest. Dužina čitave crkve izvana iznosila je oko 18 m, a širina oko 8-80 m. Dužina je lađe iznutra iznosila oko 8 m, a širina oko 6-20 m. Visina lađe i svetišta iznosila je oko 5-80 m. Svetište je maleno i nepravilnog oblika, a Stulmyler ga je, čini se, prikazao u tlocrtu nepravilnijim, negoli je uistini bio. Upravo stražnji dio nije jasno ni točno prikazao. Na listu 2a nacrtao je Stulmyler uzdužni presjek g — h crkve. Iz tog se presjeka vidi, da je s izvanje strane svetišta u ono vrieme još postojalo korito, koje se protezalo izpred grada. U tom presjeku nije Stulmyler označio otvor, koji je spajao lađu sa svetištem, a nije ucrtao ni prozorčić u stražnjem zidu svetišta. U tlocrtu je taj prozorčić prikazan, kao da je u podkrovlju, što nije prikazano u presjeku g — h, a nije ni vjerojatno, da se tu nalazio, već u svetištu, kako je i danas. I u lađi je nacrtao tlocrt prozora prema zgradi uz ponor, kao da je u podkrovlju, dok je taj prozor bio u samoj lađi. Prozor na pročelju crkve povrh vratiju nalazio se u podkrovlju. Krov svetišta nadvisuje krov lađe. U pročelju se crkve zid od visine strehe prema zvoniku vjerojatno suzivao, dok nije povrh krova postigao širinu, da su u otvore zida mogla stati dva zvona, kako je prikazano u Valvasarovoj slici (si. 17). Stulmyler nije označio visinu pročelja ni zvonika, a otvor za crkvena vrata u presjeku je površno nacrtao. U svetištu je nacrtan otvor u zidu, koji je po svoj prilici služio kao ormar za spremanje crkvenih stvari. Ta je udubina prikazana i u planu B (si. 8). Prema Stulmyleru široka je oko 1-10 m, a duboka oko 54 cm. U presjeku crkve prikazan je stražnji zid svetišta s izvanje strane kosim od temelja sve do stropa i u toj visini vienac. Svetište crkve postoji i danas, ali taj je zid s izvanje strane posve vertikalan, a ne kos i nema vienca (vidi si. 4!). Ja sam u kolovozu 1943. kopao s izvanje strane kapele, pa sam našao, da su zidovi pod zemljom uistinu kosi. Izpod zemlje nisam našao vienca, koji bi dielio kosi dio zida od vertikalnog, koji je nad zemljom.
