VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 9

Z. TANODI: ZAGREBAČKA »ZLATNA BULA 9 izuzetno, a od njega stalno. Ona je sredstvo kontrole i ovjerovljenja; uz nju je naznačena osoba, koja je upravljala poslom kod izdavanja same izprave, a ne sastavljač i pisar. Do Bele III. (IV.) u izpravama nije označeno mjesto postanka odnosno izdavanja izprave, dok je to već prvih godina Belina vladanja ušlo u praksu, te velik dio njegovih privilegija ima ovu oznaku mjesta (datum locale). Ovaj običaj iza Bele nestaje tokom zadnjih decenija XIII. st., te u privilegijima od poč. XIV. st. sasvim izčezava. »Zlatna je bula« dana kod Virovitice: »datum apud Wereuzha«.

33 Kod Virovitice, odnosno u njoj uz »zlatnu bulu« izdana je samoborska darovnica 1242. i još jedna izprava 21. XI. 1242.,

34 te jedan obični privilegij 1244.

35 Iza »datum per manus« stoji redovito ime, zvanje i dvorski (kancelarijski) položaj upravitelja rada oko izdavanja izprave. »Zlatna bula« ima: »magistri Benedicti prepositi Albensis, aule regie cancellarii, electi in archiepiscopum Colocensem«. Za prvih se godina Belina vladanja izmjenjuju kancelari, dok Benedikt ostaje dugi niz godina kancelar (1240.—1259.). Najprije je bio prema izpravama

36 prepošt budimski i podkancelar (1238.—1240.), onda prepošt stolnobiogradski i kancelar (1240.—1243.) i »electus« kaločki (23. IX. 1241.—8. VI. 1243.), te nadbiskup kaločki i napokon ostrogonski i kancelar (do 1259.). U isto vrieme izmjenjuje se nekoliko podkancelara, koji sve češće dolaze u izpravama, ali svečani privilegiji navode samo kancelara. Prije kancelara Benedikta riedko uz naslov kancelara ili podkancelara dolaze izrazi poštivanja, častni naslovi, dok se za Benedikta ustaljuju.

37 »Zlatna bula« podpuno pravilno jest medu posljednjim izpravama, u kojima poput onih ranijih nema ovih izraza. Iza naziva kancelara kod svečanih su privilegija nabrojeni dostojanstvenici savremeni izdavanju izprave. Na početku razvoja ugarskih kraljevskih izprava bili su napisani u izpravi svjedoci i konfirmatori pravnog čina, ali to nije bilo dosljedno. U XI. st. svjedoci bi se podpisali. Kasnije su kao svjedoci navedeni oni, koji su bili prisutni na kraljevskom dvoru za vrieme izdavanja izprave. Za Hadrijana, kancelara Bele II. (III.), mjesto svjedoka nabrojeni su suvremeni dostojanstvenici, jer potvrdna snaga pečata sve više čini nepotrebnim svjedoke. Odtada navedeni dostojanstvenici nisu više svjedoci pravnog čina niti su prisutni na kraljevskom dvoru, već je to samo redoslied dostojanstvenika, koji su živjeli u 33 O tome, da li je to Virovitica ili Veröcze u Novigradskoj županiji, v. Nagv, o. c, str. 20. i Breitenfeld, o. c, str. 45. 34 Smičiklas, o. c. IV., str. 176. 35 Smičiklas, o. c. IV., str. 227. 3G Kod uzporedivanja dostojanstvenika služio sam se osobito knjigom Szentpétery, Az Arpâd-hâzi kirélyok okleveleinek kritikai iegyzéke, I. kötet, 1.—3. füzet, Budimpešta, 1. 1923., 2. 1927. i 3. 1930. (Regesta), u kojoj su kritički obrađene sve izprave izdane od Arpadovića do kraja vladanja Bele III. (IV.). 37 Već prije Bele III. (IV.) dolaze uz imena biskupa i nadbiskupa častni naslovi »venerabilis, reverendus«, ali liedko. Kancelara Benedikta jedna izprava iz 1240. spominje uz »dilecti et fidelis nostri« (Szentpétery, Regesta, doc. 687.), izraz kraljeve naklonosti, a podkancelare izprave krajem 1242. i poč. 1243. »venerabilis patris, discreti viri« (Szentpétery, Regesta, doc. 718. i 749.). Kancelaru Benediktu, prije nego li je postao nadbiskupom kaločkim, izprave ili davaju ili ne davaju ovakve izraze, a odkada je postao nadbiskupom, stalno davaju, te se odtada oni ustaljuju u kraljevskim izpravama (n. pr. izprava od 21. IV. 1244. ima »dilecti et fidelis nostri magistri Benedicti reverendi archiepiscopi Colocensis«, Szentpétery, Regesta, doc. 762.)