VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 117

DR. A. DABINOVIĆ: SLAVONSKI SABOR 1273. 117 provede stanovite zaključke, koji su imali služiti jamačno probitku samog Pektara i njegovih sumišljenika. A Pektar nije smatrao za zgodno, da te zaključke on sam provede, zato je tu zadaću povjerio banu Matijašu, kako bi stvar izgledala, kao da nije od njega potekla. 8. Odnos Slavonije prema Hrvatskoj. Nije bez važnosti proučiti, kakav je odnos nastao iz ovog događaja između Slavonije i Hrvatske. U Hrvatskoj su, kako je već naglašeno, poslije god. 1180., ostale skučene stare slobode. Krunitbe za hrvatskog kralja oosliie slučaja Ladislava III. nije bilo, a i ta se krunitba vršila u Ugarskoj. To je značilo, da je hrvatskom saboru oduzeta mogućnost, da prema novom kralju iztiče stare hrvatske običaje i povlastice. Od vremena Bele II. (III.) nema posebnoga hrvatskog kralja. Kraljev sin ili brat, koji upravlja Hrvatskom, nosi naslov vojvode ili hercega. Uz to je radi veće unosnosti Slavonije, čije su plodne površine tek sada dolazile do pravog izkorišćivania, težište političkog života u sve jačoj mjeri prelazilo na krajeve sjeverno od Velebita. Ali su stara hrvatska prava vršila odlučni utjecaj na položaj Slavonije. Premda je ta zemlja bila osvojena god. 1091., ipak je pridržala prednost, da njom upravlja kraljev pouzdanik s naslovom bana. kao što je to bio slučaj pod hrvatskim narodnim vladarima. Sada, gdje je Slavonija u gospodarskom pogledu bila odskočila prema Hrvatskoj, postajalo je sve jasnije, da se Slavoniji ne mogu odbiti (pošto je i Hrvatskom vladao ban, odoremljen od kralja), one iste ustanove, koje su još uviek postojale u Hrvatskoj, i osobito hrvatsko saborovanje. To je saborovanje bilo preuzimano u sve jačoi mjeri u Ugarskoj, gdje je tek Jelena, žena Bele Sliepoga, uvela običaj sazivanja cjelokupnog plemstva u državnom saboru i gdje je tek poslije Zlatne bule bila uzakonjena odredba godišnjeg sazivanja državnog sabora na dan sv. Stjepana (20. kolovoza). No, kad je jednom ustanova državnog sabora — koja je odavna postojala u Hrvatskoj, svakako pod Tomislavom, pod Dmitrom Zvonimirom i pod Kolomanom (1102.) — od god. 1222. postojala i u Ugarskoj, nije se smatralo zgodnim, da od te ustanove bude izključena Slavonija, koja je u političkom pogledu živjela već posebnim životom od Ugarske i od Hrvatske. Tako se može razumjeti, da je sa sve jačim političkim utjecajem slavonskih velikaša u ugarskim poslovima nastala za njih potreba, da sami u svom užem djelokrugu upravljaju svojim interesima, kako se bude najbolje sviđalo njima i samome kralju. BIBLIOGRAFIJA BI a goje v N. P.: Lekciji po istorija na blgarskato pravo, Sofija 1928.—1929. Bogišić V.: Grada u odgovorima, Zagreb 1870. Bogišić V.: Pisani zakoni na slovenskom jugu, Zagreb 1872. Bogišić V.: Pravni članci i rasprave, Beograd 1927. Brečkević: Vvedenie v socialnüjü istoriju knjaževstva Slaviji zapadnog pomorja, Jurjev (Dorpat) 1911. Caesar,: Commentarii de belo Gallico (god. 51. pr. Kr.). Dandolo Andr.: Chronicon Venetum (Muratori, Scriptores rerum Italicarum, vol. XII., Milano 1728.). Eck Alexandre: Le moyen âge russe, Paris 1933.