VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 86

86 nastavlja udovica obrt uz pomoć djetića Jakopa, koji također umre nešto prije nje. Ona sama spominje u oporuci, da joj je treći muž potrošio mnogo od imetka i da je zbog njega morala <prodati »tri rali orane zemlie, y osztala meni dobro znana.« Zbog toga ne ostavlja »Perichevoi vezdasnoi Goszpi« ništa osim rupca, iako je sestra njenog posljednjega muža Simona Fonhausza. Izgleda, da je imala više djece, ali pod konac života ostao joj samo jedan sin Ivan, koji je franjevački klerik u Bosni. Taj potječe iz drugoga braka i kao franjevac nosi ime Josip (Svaikopfer). Svomu sinu ostavlja svotu od 110 forinti, i to tako, da mu se odmah isplati 10 forinti za nabavu knjiga, 50 forinti, kada će slaviti primicije (»k novi pako niegovoi Sz: Massi za Obed, da nebu zizkaval Patrona«) i napokon kao patru još daljnjih 50 forinti »na Potreboche niegove«. Svakako je to za ono vrijeme lijepa svota novaca, koja se ima isplatiti iz sume dobivene za kuću. I po ovoj oporuci vidi se bjelodano, da su obrtnici obično imali svoju kuću, zemlje i vodili gospodarstvo, kako se to sačuvalo kod nas, djelomično,' do danas. Nijesu, prema tomu, ovisili samo o obrtu i zato su živjeli u razmjerno povoljnim materijalnim prilikama. Za sve prodane stvari primio je Martin Pavić 241 forintu 5&y

2 krajcara, a upravo toliko je i izdao prema oporučnoj želji pokojnice. Iz tih novaca isplatio je njezinom sinu samo 10 forinti, dok je ostatak isplatio iz novaca, koji je dobio za kuću u iznosu od 240 forinti. Iz te svote morao je, svakako, isplatiti i Jurši, sestri pokojničinog prvoga muža 20 forinti, jer ove svote nijesu spomenute u isplaćenim računima. Pretičak od nekih 120 for. valjda je naknadno utrošen za mise. Sjetila se Jalžica u oporuci i svoje sestre Barčeka s dvije rali zemlje i nekim manjim stvarima, a raznim kućnim potrepštinama svojih rođakinja Janeka i Barčeka Horvatovih. U kući bilo je dosta kositrenih posuda, 4 srebrne žlice, kuhinjskih predmeta, pokućstva, posteljine, odijela. Medu ostalim stvarima spominju se i škandalet (grijalica) te Spanis Bondt (Spanische Wand). Najveća briga posvećena je samom pokopu i spasenju pokojnih duša. Iz toga razloga pokojnica je odredila, da joj se tijelo pokopa pred oltarom Majke Božje u grobnici župne crkve sv. Ni-