VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 7

7 na što ograničenijem području, koje je pak trebalo biti iscrpivo obrađeno koliko je uopće moguće. Diplomatika sama po sebi traži duboko zahvaćanje u pojedinosti. Jedino posebna diplomatika može biti od prave koristi; obrađivanje određenih skupina isprava otkriva njihovu vrijednost kao svjedočanstava o pravnim poslovima i time povijesnoj znanosti obilno pruža svoju pomoć. Ozbiljnu metodu rada, koju je upoznao na pariškoj školi, Sickel je prenio u svoj bečki zavod i tu ju je postepeno usavršio. 5 Ono, što su Sickelu isprave karolinških i saskih vladara, Rač­kome su isprave hrvatskih knezova i kraljeva. 1 on ima određen i omeđen predmet svog diplomatičkog ispitivanja; i on ide za tim, da ga što iscrpnije obradi prema tekovinama, kojima raspolaže diplo­matička nauka njegova doba. Samo što Rački nema pri ruci onoliko, ili barem razmjerno onoliko originalnih isprava, koliko Sickel i što se uvijek mora boriti s nepovoljnom tradicijom poznatih i sačuvanih isprava. Za razliku od Sickela moglo bi se reći za Račkoga, da je pošao za korak dalje, kad je silom prilika morao amo i tamo uzimati u pomoć i privatne isprave iz doba hrvatskih narodnih vladara. Ove su mu u neku ruku bile pomagala za promatranje i utvrđivanje sta­novitih kancelarijskih pojava. Sedamdesetih godina, dakle nekako u doba, kad je Rački u svo­jim raspravama obrađivao hrvatske javne isprave a u svoja Docu­menta uvrstio i privatne, nauka o privatnim ispravama postepeno je sticala nova iskustva i određivala svoj poseban postupak. Glavne crte, kako je trebalo postupati s predmetom u njegovoj cjelini, bijahu doista već povučene u krugu općenite diplomatike. Ali se već opa­žalo, da načela za obrađivanje privatnih isprava ne mogu biti samo ona, koja vrijede za carske, kraljevske i papske. Na području privat­nih isprava pitanja o kancelarijama i kancelarijskim ispravama ne mogu doći do riječi isto onako, kao na području javnih. Dok se kod javnih posao kreće u krugu nekog stalnog broja ustanova i značenja^ tih ustanova u političkom i uopće javnom životu, kod privatnih se radi o mnogobrojnim, vrlo raširenim i različito udešenim posebnim područjima i raznovrsnim pojavama. Pravna crta isprave, naime či­njenica, da je isprava pisano svjedočanstvo o pravnom poslu, pro­izvod pravnog i poslovnog života, više odlučuje kod ispitivanja pri­vatnih nego javnih isprava. 5 Usp. O. Redlich, Allgemeine Einleitung zur Urkundenlehre. U Below­Meinecke. Handbuch der Mittelalterlichen und Neueren Geschichte. Abteilung IV: Hilfswissenschaften und Altertümer. Erben-Schmitz-Redlich, Urkundenleh/e I, München-Berlin 1907., str, 10—12.

Next

/
Oldalképek
Tartalom