VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)
Strana - 103
103 U 4 sata Šantić je otišao U zavod, gdje je saznao, da rektor nije sačekao odluku sjednice, te je usprkos njegove naredbe dao mladićima putnu kartu, da se ne bi zbog toga uznemirivao. Tad je Šantić otvorio sjednicu profesorskog vijeća, koja je poslije zrela raspravljanja prihvatila ove zaključke: 1. da se Bakotić definitivno otpusti iz zavoda, 2. da Matešan ostane prefekt samo I. tečaja, i to onim pitomcima, koji nisu učestvovali u pokretu, 3. pitomci, koji su u tom pokretu učestvovali, da se podijele i dadu pod nadzor prefekta III. i IV. tečaja, 4. pitomci, koji se ne bi ovome pokorili, nek se puste kući parobrodom slijedeće sedmice. Dalje kaže kanonik Šantić, da je Bakotić, osjećajući se kompromitiranim, 2. srpnja otišao iz zavoda bez njegova znanja, kao i to, da je od njih dobio dopis 16 , po kome se vidi, da prefekt Matešan nije znao ni čuvati mladiće, niti dobiti njihovo poštovanje, a svojim prijavama i svojim prijetnjama, te svojim neuglednim i prostim načinom postupanja stalno ih je mučio i izazivao njihov prezir. Matešan je bio podržavan od nadbiskupa i rektora, pa je Šantić prepustio, da se konačno sve svrši, kad dode nadbiskup, pa neka on svojim potpisom istjera iz sjemeništa 12 mladića mjesto jednoga (misli na Matešana), koji je sposobniji da čuva ovce nego mladost. Iz pisma se dalje vidi, da su i ostali pitomci 9. srpnja otišli svojim kućama. Na kraju Šantić kaže da će učiniti sve što je moguće, da ih spasi. Šantić moli biskupa Pini-a, da ovo pismo smatra privatnim. 17 16 Njih 12-orica uputili su provikar-u M. Šantiću prijavu protiv prefekta Andrije Matešana. Sadržaj te prijave vidi se iz izvještaja Šantićeva biskupu Pini-u. Ta je prijava možda i danas u arhivu zadarske teologije, jer je splitska teologija nedavno dobila iz Zadra samo kataloge i knjižnicu sjemeništa, dök je arhiv ostao u Zadru. 17 Arhiv biskupske kurije u Splitu. Pismo protokolirano u rezervatima 17. VII. 1851., br. 15/r. 18 Josip Godeassi (1788.—1861.) rodio se u Medei (Friuli goričke biskupije). Postavši crkvenim savjetnikom kod Namjesništva u Zadru, bio je biskup splitsko-makarski 1840.—1843., a nadbiskup zadarski 1840.—1861. Pošavši 1861. u Beč radi potreba svoje nadbiskupije, razboli se. Predosjećajući smrt, vratio se u Zadar, gdje je 5. rujna 1861. preminuo. (Ove (podatke mi je dao veleč. g. dr. Urban Krizomali, vjeroučitelj i biskupski tajnik u Splitu, kome i ovdje toplo zahvaljujem).
