VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 88

Esterhasius auctor fuit Chrobatis ut jus haereditarium regni Chrobatici etiam foeminis Austriacis concederent«. Međutim carica Eleonora pismom od 17. studenoga 1711. opet zove biskupa Esterhazya da dođe u Beč da se s njime posavjetuje. Iz pisma je vidi carica je opet tražila savjet obzirom na certis in negotiis servitium euisdem Regium ac Bonum praefati etiam Regni Hungariae publicum tangentibus«. Ne zna se da li je biskup Esterhazy bio u Beču, ali je ipak poznato da je sazvao sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije za 9. prosinca 1711. u gradu Zagrebu. Listajući listove hrvatskih velikaša opažamo da je biskup želio da u sabor bezuvjetno dođu što više hrvatskih magnata. Grof Keglević opet nam dokazuje da je znao o nekoj važnoj tajni koju mu je biskup povjerio.. No, biskup se bojao iz nepoznatih razloga da ne bi Keglević prije vremena odao tu tajnu, jednom ceduljicom ga zamoli da tajnu pridrži za sebe. Istog dana Keglević uvjerava biskupa da o rečenoj stvari nije nikad ni s kim govorio, jer to ne bi mogao radi svoje časti učiniti. Prema ovom pismu očito je da je biskup namjeravao na saboru nešto važno predložiti — pitanje o ženskom nasljedstvu Habsburške kuće — ali da se u zadnji čas predomislio, jer na istom saboru nema ni riječi o ovakvom ili sličnom pitanju, i zato je Keglević bio obvezan da o tome šuti. Biskupa je najvjerojatnije smelo pismo bana grofa Ivana Palfy-a datirano 29. oktobra 1711. iz Požuna, gdje ban predlaže hrvatskim staležima i redovima da pošalju jednog izaslanika u Beč, gdje bi isti prisustvovao čestitanju caru Karlu VI. kad stigne u Beč iz Frankfurta, gdje su ga izbornici odabrali za rimskog cara. Poklon i čestitanje caru bio bi zaista lijepi entrée u toku procedure za rješavanje pragmatičke sankcije na hrvatskom saboru. Dva puta bude ponovno određen sabor i oba puta nije se držao. Cilj ovih sabora da se nadopuni poslanstvo za cara Karla ostao je neostvaren. 26. siječnja baš kad se morao drugi sabor održati, Karlo ude u Beč kao rex pacifiens sine omni solemnitate kako piše kanonik Murčinić iz Beča biskupu u Zagreb. Grof Ivan Draskovic koji je čekao hrvatsko poslanstvo u Beču, javlja Esterhazyu, da su se madžarski palatin i ostrogonski nadbiskup izrazili o suvišnosti posebnog hrvatskog poslanstva, jer da je dosta da ban bude nazočan u ime Hrvatske. Madžarska gospoda, dakle kako se vidi, nisu trpjela posebno hrvatsko poslanstvo. Madžarski magnati još su bili pod utiskom Rakocijevih revolucionarnih ideja. Među njima je još uvijek kipio duh bune Rakocijeve, koji se je prividno sakrio u dubine madžarskih mozgova mirom u Szatmaru, ali koji je ipak mogao jaš jednom planuti s jačim intenzitetom. Hrvatski ablegati valjda zato nisu ni došli na sabore, jer nisu željeli da se zamjere madžarskim velikašima. Uz to u Hrvatskoj se širila u velikim razmjerama kuga koja je ljuto haračila, kako se vidi to iz pisma grofa Ivana Draškovića, da se čak i u Beču čulo za nju. Ban Ivan Palfv još ne dovrŠivsi zadaću povjerenu od dvora u gornjoj Madžarskoj morao se odreći za ovaj čas kako sam veli u svom pismu, da izvrši svoju bansku dužnost da bude predstavnikom hrvatskog kraljevstva kod čestitanja caru. Grof Delišimunović bio je teško bolestan, a grof Keglević neprestano javlja iz Popovca da je bolestan, pače radi toga se malo zatim zahvalio na časti banskog namjesništva u vojničkim poslovima. Međutim biskup Esterhazy je živo nastojao da se dva puta urečeni hrvatski sabor ipak jednom satané. On je ponovno raspisao sabor za 9. ožujka u grad Zagreb. Ovaj znameniti sabor, koji se ipak održao, premda je »pestifera lues« svom žestinom bjesnila, napokon je prvi od svih naroda i zemalja velike Habsburške monarhije proglasio žensko nasljedstvo kuće Habsburg, te je ponovno ovim Činom hrvatske samosvijesti i osjećaja samosvojnosti, potvrdio svoju vjekovnu neovisnost diplomatičku i historijsku, i izbacio i z ruku Madžara zadnje sredstvo kojim su htjeli Hrvatsku strpati među »Partes adnexae«. NARODNA SVIJEST HRVATSKOG PLEMSTVA I NJIHOVA REZOLUCIJA U srijedu 9. ožujka 1712. redovi kraljevine Hrvatske i Slavonije održavi su u Zagrebu u biskupskim dvorima svoj sabor. Jedna nas činjenica prilikom ovog sabora ne smije iznenaditi. U saboru nije bilo bolesnog grofa Petra Keglevića niti drugog kojeg člana njegove porodice; nije bilo nadalje ni jednog grofa Erdeda, ni grofa Cikulina, ni grofova Orehovačkih. Izostali su grofovi Petheni, Druškoci, Oršići, Vojnovići, Patačići, od grofova Ratkaj došao je samo senjski biskup Adam. No ipak broj velikaša, plemića, pretstavnika Kaptola, Pavlina, zastupnika po je-