VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 82

ljevstva dano je pravo da u ovoj stvari bez madžarske komore — curareque mêmoralis Judicibus Nos tris ordinär iis eiusmodi antequam libertatem in qua conservati fuissent — per Nosque elementer observari facere...« da po zakonu postupaju. Napokon ćemo spomenuti Rakocijevu bunu koja je htjela da oružanom silom prodre u naše zemlju, ali hrvatska moć joj onemogući svaki ulaz. Tom prilikom sam Leopold hvali Hrvate što se nisu oni pridružili pobunjenicima, nego su vjerni ostali svom hrvatskom kralju Leopoldu. Car dobro razlikuje svoje kraljevstvo hrvatsko od madžarskog te posebno spominje vjernost Hrvata prema svome kralju, zatim podvlači svoju naklonost i svojih nasljednika prema hrvatskoj naciji i domovini. Prema izloženom, zaključujemo da se »Partes annexae« odnosile na Transilvaniju ili Erdelj. Pars subjugata nije se nikako mogao odnositi na Hrvatsku, jer kako smo vidjeli Hrvatska nije nikad bila osvojena ni pokorena. Ako su ipak Madžari negdje podrazumjevali pod partes annexae i hrvatsku kraljevinu, to je nepravednosću došlo u povelje, ali time ipak hrvatska kraljevina nije izgubia svoju suverenost jer je i ona nakon uređenja ovog naziva mirno uživala ista, ako ne i veća prava koje je uživala i prije uvedenja. Ali zato se takođe ne smije zanijekati da je hrvatska kraljevina spadala »od starine« pod krunu kraljevine Madžarske. To su isto znali i stvaralački faktori pragmatične sankcije 1712. god. kad su rekli u adresi upućenoj caru Karlu: »Mi smo doduše, kako zakoni vele, pridružene strane Ugarske, ali nismo joj podanici; mi imasmo nekoć svoje domaće a ne ugarske kraljeve; nisu nas Madžari zasužnjili, niti silom sebi podložili, već smo se samosvojno i svojom voljom podvrgli, ne ugarskoj kraljevini nego njezinom kralju«. Iz svega konačno slijedi, da je Hrvatska bila u personalnoj uniji s Madžarskom i da je njih vezala samo ličnost kraljeva. LIČNOST BISKUPA ESZTERHAZY-A NA ISTOKU HRVATSKE PRAGMATIČNE SANKCIJE Porodica Esterhasy jedna je od najodličnijih u madžarskom plemstvu. Slavnom tradicijom, prostranošću imanja, velikim zaslugama njezinih članova ona nadmašuje mnoge madžarske magnate. Prvi puta se spominje god. 1238. neki Salamu n, član ove obitelji. Do 1584. god. zvali su se grofovi Zerhazy, a onda je Franjo, podžupan požunske županije, promijenio sebi ime u Esterhazy. Nikola Zerhazy dobi 1421. od cara Sigismunda dvorac Galantha po kojem se nazivahu i barones de Galantha u požunskoj županiji. Pavao, palatin madžarski (1681. do 1713.) posta god. 1712. knez, te se je stoga porodica podijelila na dvije grane: kneževsku i grofovsku. Obje su porodice u doba biskupa Emerika dale dostojne biskupske prelate u Njitri, u Vacu, Jegru, Pečuhu i u Rožnovi. Mnogi su se članovi istakli i kao carski generali. Poimence Josip, carski general, koji je 1733. postao hrvatskim banom, a umro je kao »judex curiae« 1748. Naš Emerik rodio se je 17. prosinca 1665. god. u Vagujhelyu. Kad je svršio gramatikalne škole u Trnavi, poetiku i retoriku u Šopronju, u Bondorfu obuče bijelu halju pavlinskog reda. Poslije svršenog novicijata uči filozofiju u Bečkom Novom Mjestu, dok talentom i krepostima stiže u Germanicum da tu svrši teologiju. U aula maxima brani — summa cum laude — bogoslovne teze, te je god. 1687. ovjenčan doktoratom teologije. Godine 1688. postaje alter Christus te predaje u Lepoglavi filozofiju. Ovdje je učiteljevao dvije godine a onda je devet godina predavao teologiju u Trnavi, a zatim bude izabran generalnim tajnikom čitavog pavlinskog reda. Odsada boravi u Remetama. 1702. god. postaje generalom pavlinskog reda, pokazavši do sada potpunu spremnost za najodgovorniju službu u Redu. Redovnički kronista o. Nikola Benger ne smaže dovoljno riječi u njegovu pohvalu. Car Leopold ga je 1706. imenovao za biskupa u Vacu. Posvetio za biskupa kardinal Kristijan August, vojvoda saksonski. Rakocijevi pobunjenici, slaba materijalna sredstva i dr. smetalo je uspješnom radu novoga prelata. G. 1708. umre u Beču bolesni zagrebački biskup Martin Brajković. Esterhazy kojemu su prilike u Hrvata bile dobro poznate, a kojemu se i priljubila zemlja