VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 2

2 zemlje i kod stvaranja svakojakih pravnih odluka potpuno suveren vladar. Punim se pravom naziva »Božjom pomoću knez Hrvata — Tirpimirus dux Chroatorum iuuatus munere diuino«. Isprava, bilježeći knežev naslov, daje prvi spomen hrvatskoga imena u pisanim spomenicima uopće. Knez je u Klisu imao svoj dvorac (ex curte nostra, quae Clusam dicitur) a uza se župane, komornika, svećenike sa posebnim dvorskim kapelanom (Martinus praesbyter capellanus) pa i ostale velikaše. Nakon smrti kneza Trpimira i splitskog nadbiskupa Petra zametnuo se spor o posjedu crkve sv. Jurja u Putalju, o kome govori u narativnom dijelu isprava Trpimirova sina kneza Mutimira od 28. rujna 892., koja ga je i riješila. Na jednoj je strani ninski biskup Aldefreda a na drugoj splitski nadbiskup, koji opet nosi ime Petar kao i onaj Trpimirove isprave. Ninski je biskup poricao splitskoj crkvi pravo na uživanje spomenute crkve. Po njegovom mnijenju, Trpimir nije uopće mogao ovu crkvu, koja je već odavna bila vlasništvom ninske biskupije, prenijeti u vlasništvo splitske crkve, dok ju je mirne duše mogao dati na uživanje splitskom nadbiskupu dok bude na životu. Sama dozvola uživanja ne bi dakle zadirala u pravo vlasništva. To je u neku ruku bilo restrigirajuće tumačenje Trpimirove isprave na štetu splitske crkve, koje je donekle imalo oslona u postojećim političko-upravnim prilikama. Dijeleći sudbinu bizantinske Dalmacije, splitska nadbiskupija, zadarska i rapska biskupija bijahu politički odvojene od Hrvatske. Svoje vjersko središte imala je hrvatska kneževina u biskupiji u Ninu. Crkva sv. Jurja u Putalju stajaše na području ninske biskupije ali podjedno na dobru hrvatskoga kneza. Trpimir izričito kaže u svojoj ispravi: »Tandem uero praefatam ecclesiam de regali territorio ab orientali et occidentali parte a rupe montis usque ad mare

... nos diligenter condonamus et hoc in augmento sanctae Salonitanae ecclesiae proferentes firmanus«. Splitskom nadbiskupu trebalo je činjenicama dokazati pravo vlasništva baš splitske crkve na crkvu sv. Jurja u Putalju i navadanjem stvarnih razloga pobijati svako restringirajuće tumačenje Trpimirove odluke. To je mogao učiniti a i učinio je jedino pomoću Trpimirove isprave, koju je u svako doba mogao podastrijeti. Mutimirova isprava navada ove njegove riječi: »Hane, quam dicitis ecclesiam donatam a praefato duce et priuilegii statuto roboratam, in nostrae iuris ecclesiae sub testimoniorum notitia mancipatam habemus«. Knez, i on pristankom svojih vjernika i pučkih starješina a sjećajući se i sam, da je njegov otac izvršio jedno pravno djelo u korist splitske crkve, (ut