VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 63
63 illustrentur, si imperfecta, perficiantur, si erroneâ, corrigantur« (Kerchelich in hist. Episc. Zagreb, pag. 223). PRVI DIO TEMELJI PRAGMATIČKE SANKCIJE I NJEZINA GENEZA 1. INICIJATIVNA DEKLARACIJA 1687. GOD. 26. listopada 1687. god. madžarski je sabor na svečani način proglasio inicijativnu deklaraciju, s kojom je htio da osigura mir i sreću svoje domovine. Koji su bili intimni preteče ovog zamašnog historijskog čina nije nam poznato. Ali je stvarna povjesna zbilja da je madžarski dvorski kancelar Korompay, po uzoru rimskih vladajućih magistrata, upravio pitanje na sakupljene staleže i redove da li bi htjeli Josipa Austrijskog, sina Leopolda rimskog cara, izabrati za ugarskog kralja, zatim da li će prenijeti kraljevstvo, koje po pravu kraljice Ane pripada već Habsburgovcima, službeno potomcima Austrijske kuće, i, napokon, hoće li oni da i nadalje važi dekret Andrije II. o slobodnom ustanku plemstva s oružjem protiv samog kralja ako bi on kršio njihov ustav? 1 ) To su, dakle, problemi koje je morao ovaj sabor rješiti. Rezultat raspravljanja bila je napomenuta deklaracija. Njezin sadržaj osvjetljujući stranice prošlosti upozoruje svoje čitaoce o još stvar-, noj vrijednosti ugovora o nasljedstvu između cara Fridriha i Matije Korvina, kojega su sklopili 1463. god. 2 ) i 1491. god. Staleži i redovi posebno se opravdavaju pred potomstvom iznoseći najjače razloge njihove odluke kojom zajamčuju ugarsku krunu prvorođencu cara Leopolda. Njih je na to potakla istina o izbornim kraljevinama. Iskustvo naroda primjeri u historiji da slabiji podleže jačemu nagnalo je staleže i redove da izbjegnu poznatu slabost izborne kraljevine, i time da bi ujedno stalnim nasljednim redom osigurali slogu i mir u unutrašnjosti zemlje. Oni nasljeđuju primjer svojih predaka koji su, da obrane svoju predragu domovinu od barbarskih invazija, povjerili upravljanje svoje kraljevine princepsima austrijske kuće. Stoga oni moraju, misleći na svoju otadžbinu, iskrenim povjerenjem samo da utvrde nasljedni red jer su ga već njihovi oci uglavili. Prelati, baruni, plemeniti magnati, plemstvo i kraljevski gradovi sjećajući se spasonosnog oružja Leopolda I. koji je slavodobitno opet vratio kruni sv. Stjepana od Turaka osvojene krajeve, i k tome oslobodio grad Budim odlučili su i sada izjavljuju te potvrđuju kao zakon koji će za uvijek važiti da će nasljednika i kralja jedino krvi austrijske princepsa iz koljena cara i kralja Leopolda moći smatrati, ako je muški prvorođenac, besprekidno legitimnim nasljednikom prijestola u Ugarskoj, i samo ovog će staleži i redovi moći kruniti za svoga kralja. a ) Daljim recima ove deklaracije ugarski staleži i redovi izrazuju nadu da će kraljevski nasljednici prije akta svoje inauguracije uvijek njima i njihovim potomcima, staležima i redovima ugarske kraljevine, točno ustanovljenom formulom zakletve sebe obvezati da će nepovredivo sačuvati prava, privilegije i sloboštine kraljevstva. Budući da je Josip priznat za legitimnog nasljednika Leopolda u ugarskoj kraljevini, to će i on učiniti navedeno da bi to zajamčio za sada i buduće. Ovaj odlomak inicijativne deklaracije označuje dekadencu moći madžarskih staleža i redova, koji su prije nekoliko decenija tako suvereno stavljali onih sedamnaest uvjeta kralju Matiji da ih je ovaj morao, nalazeći se među Skilom i Karibdom s najvećim poštovanjem da potvrdi. Sada, pak, u tako odlučnim časovima njihove domovine, kad Leopold namjerava uništiti njihov ustav, oni se tek nadaju da će im kralj štititi njihova prava. Istina, bilo bi ipak još paradoksno ustvrditi činjenicu: tako prolazi slava svijeta, ali im s pravom ironično dobacuje prije nekoliko mjeseci najprivrženiji Leopoldov čovjek, austrijski dvorski kancelar, grof Strattmann: »Wan Sy, Consiliarii, das thuen was Sy versprechen, ist nicht zu *) Turba: Die Grundlagen der pragm. Sanktion p. 27. 2 ) Turba: op. cit. Beilagen No 1. 3 ) Turba: op. cit. Beilagen No 1.
