VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 61

/ Beuc: \ KOJIM PRAVOM POSTAJE MARIJA TEREZIJA HRVATSKIM KRALJEM Prije nego dođem u tok ove rasprave, moram ponovno zahvaliti sveučilišnom profesoru g. Dr. Antunu Dabinoviću, našem najvrsnijem naučenjaku u području pravne povijesti, koji mi je dao snažan poticaj za rad njegove struke, a uz to obilno me pomogao kod sastavljanja ove rasprave, kao što g. direktoru državnog kraljevskog arhiva u Zagrebu Laszowskom, poznatom našem historičaru, koji mi je nesebično podao veliku arhivsku građu i podupro me lijepim savjetima kao što i revnom ispitivaču obiteljske povijesti našeg plemstva g. Zmajiću. Njima i drugima mojim dobročiniteljima srdačna hvala i ponovna molba za pomoć u mojem daljem radu. Napose zahvaljujem sveučilišnom profesoru g. Dru. Baradi za trud oko ocjene ove rasprave. Namjera je moja da ja svojim čitaocima dokažem da hrvatska pragmatička sankcija, pravo ženske loze habsburške kuće na hrvatski prijesto, vrijedi od god. 1712. kad je stvorena pak do 1723. kad je ona zamijenjena novom: hrvatskougarskom pragmatičkom sankcijom. Baza čitavog raspravljanja jest suverenitet hrvatske kraljevine kojim potkrepljujemo pravosnažnost hrv. pragm. sankcije. A sada ću, pak, uglavnom da pokažem uzročnu vezu pojedinih dijelova ove rasprave. Kronološki slijed dogođaja što je iznesen u prvim četirim točkama, doživljava svoj kulmen u Josipovoj krunidbenoj diplomi gdje se osigurava Mađarskoj i Hrvatskoj slobodno izborno pravo nakon izumrća Leopoldove i Karla III. muške linije. Ovo izborno pravo, jer je moglo doći do izražaja 1712. i 1722. god. u doba ostvarenja pragmatičnih sankcija, to ono sačinjava konstitutivni elemenat državnopravnog života kraljevina krune sv. Stjepana. Detaljnija slika borbe za obranu izbornog prava god. 1687. pokazuje čitaocu posredno svijest i shvaćanje o zamašaju prava i privilegija hrvatskog i mađarskog plemstva, koje će većim dijelom poslije dva-tri decenija stvarati zakone o ženskom nasljednom redu. Još s jednog razloga obradio sam nešto opširnije inicijativnu deklaraciju, muški nasljedni red, mogućnost ženskog nasljednog reda. Treba imati pred očima, da što god je vrijedilo za mađarsku kraljevinu od 1687. god. dalje u pogledu nasljednog reda, vrijedilo je i za hrvatsku kraljevinu, budući da su hrvatski poslanici također prihvatili na istom požunskom saboru 1687. god. inicijativnu deklaraciju, muški nasljedni red i izborno pravo u slučaju izumrća muških linija Habsburgovaca, kako to predviđa Josipova krunidbena diploma sa svojim krunidbenim zakonima. Do 1687. god. u hrvatskoj kraljevini su mogli kraljevati samo Ferdinandovi nasljednici, a dalje od 1687. god. mogao je postati hrvatskim kraljem i Karlo III. ili njegovi nasljednici. Dakle to je bila značajna izmjena. Isto tako mogla je doći na hrvatsko prijestolje i ženska linija i bez hrvatske pragmatične sankcije. Tako je, naime, bio uređen, ako ne izrično, ali prećutno što je trebalo izvrsnog carskog interpretatora, nasljedni red u zemljama krune sv. Stjepana u Josipovoj krunidbenoj diplomi koja je, opet ponavljam, vrijedila i za Hrvatsku, kako ću to dokazati u odjelu: Da li ima kakvu vrijednost inicijativna deklaracija i Josipova krunidbena diploma za hrvatsku kraljevinu? Ovako izmijenjene prilike bile su od velike važnosti za hrvatsku kraljevinu, pogotovu, smjerajući na njezino izborno pravo, koje je ona mogla upotrijebiti poslije smrti Karla VI. posljednjeg izdanka habsburške kuće. Sam Karlo VI. ne bi ni mogao da postane hrvatskim kraljem da nije Hrvatska prihvatila krunidbene artikle što se nalaze u Josipovoj zavjernici. Dakle, detaljna slika iz vremena inicijativne deklaracije, mora samo da osvjetli pravne prilike hrvatske kraljevine u doba kad je ona stvorila važnu rezoluciju o ženskom nasljednom redu, te da dade potvrdu o suverenom položaju Hrvatske, i napokon da sankcioniše njihov zaključak iz 1712. god. UVOD