VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 45
45 To je i najrazumljivije, kada se uzme u obzir, da bijaše isprošena 1. V. 1583., te da je Krsto Ungnad jedva čekao, kako bi se riješio banske časti, a i da je Toma Erdödy već u septembru 1583. hrvatskim banom, iako još nije preuzeo i dužnosti. Činit će se neobičnim, da je svadba održana baš u Požunu, kad je vjereničin otac bio varaždinski veliki župan, vlasnik tvrde i kapetan grada Varaždina (»capitaneus civitatis«), hrvatski ban i napokon vlasnik ogromnoga posjeda u južnoj Štajerskoj. Stvar je razumljiva, kada se znade, da je sigurno imao i tamo posjede (valjda po ženi), jer se spominje prigodom Ungnadova imenovanja hrvatskim banom, da je pošao u gornju Ugarsku po ženu i dijete 11 ), kako to javlja kralj Maksimilijan I. (II.) nadvojvodi Karlu govoreći o popunjenju banske stolice (2. oktobra 1578.). Vrlo je sumnjivo, da bi se grad Varaždin odazvao tomu pozivu na vjenčanje, jer odnosi između Ungnada i Varaždinaca bijahu po mogućnosti loši, a i zbog prevelikih troškova, s kojima bijaše skopčano to putovanje, izgleda to slabo vjerojatnim. Zanimivo je i to, da u tom svojem pozivu na vjenčanje spominje grof Toma Erdödy, da je na grad već upravio jedan poziv, u kojem da je pogreškom napisan datum 2 januara, a mora da bude 22. januara. Taj prvi poziv nijesam našao među spisima, te je vrlo vjerojatno, da su ga bacili i sačuvali ovaj s ispravnim datumom. Kako je jedva stupio na snagu novi reformirani kalendar, te se još nijesu ljudi priučili na nj, navodi se u pozivnici i datum po starom kalendaru, naime 12. januara, ali ne čini se tako tek u tom slučaju, nego se često isto nalazi i u drugim gradskim spisima. Udajom Ane Marije Ungnadove za Tomu Erdödyja porasla je mnogo moć i ugled grofova Erdödy, a i pojačala se veza s dvorom. Upravo ta sigurnost omogućila je, još više, i banu Tomi Erdödyju, da napada i krši pravice i sloboštine grada Varaždina, ne popuštajući od nasilja svake vrsti, ni pred kraljevim opomenama (bolje reći savjetima), ni pred odrešitim otporom Varaždinaca. Njegovi uspjesi protiv Turaka, a osobito pobjeda kod Siska 1593., dalje banska čast te, napokon, nasljedno županstvo županije varaždinske samo povisiše njegovu samosvijest, oholost i okrutnost. Ipak mu se kraj tih pogreški mora priznati velika agilnost, hladno A1 ) šišić: Acta comitialia, IV. 14.: »so haben wir demnach für das best angesehen, dass bemelter Vngnad die rais so er seiner in Oberhungern habenden aignen geschefte halben und dann sein weib und kind von dannen zu holen hinein zu tuen begert...
