VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 22

t DR. NIKOLA PL. TOMAŠIĆ: VRHOVNIČKU PRAVO KOVANJA NOVCA U VRIJEME SKLOPLJENE UNIJE SA UGARSKOM* Vrhovnicko pravo kovanja novaca (Münzhoheit) smatralo se je već u staro doba znakom suvereniteta

1

), a u rimskom carstvu pripadalo je isključivo caru.

2

) U državama, koje su se razvile na području staroga rimskoga carstva, opažan je u početku, dok je još kraljevska vlast bila snažna, vrhovnicko pravo kovanja novca vršio samo vladar, dočim je kasnije sa slabljenjem kraljevske vlasti, i ovo vrhovnicko pravo slabilo. To opažamo jednako u Franačkoj, kao i kasnije u Njemačkoj. Za vrijeme prvih Merovinga bila je isključivost prava kovanja novca usredotočena u kraljevskoj vlasti, dočim je za vrijeme posljednjih članova te kuće mnogo izgubila na svojoj sadržini, dok ju opet ne uspostaviše prvi Karlovići.

3

) U doba posljednjih Karlovića bilo je pako kovanje novca već u rukama pojedinih svjetovnih i crkvenih velikaša. Jednaki proces vidimo i u Njemačkoj, gdje je kovanje novca za vrijeme Arnulfa bilo isključivo pravo kralja, što je već počelo jenjavati za vrijeme Otona I., ako se je i smatrao kralj izvorom prava ko*) Medju brojnim rukopisima, sastavcima i bilješkama pokojnoga dr. Nikole pl. Tomašića, nekoč bana hrvatskoga, koji se čuva u pohrani i pokladu u držav. arkivu u Zagrebu (Depos. Laszowski) nalazi se i ovaj ovdje priopćeni sastavak. Tomašić si je svojim učenim djelom »Temelji hrvat, državnoga prava«, stekao zavrijedjeno ime u redu hrvatskih pisaca, koji su se bavili državnopravnim pitanjima hrvatskoga nekoč kraljevstva. I najjači učenjak u pitanjima državnih prava, bečki profesor dr. Turba, izrazio je Tomašiću svoje priznanje s pregledom na spomenuto njegovo djelo. Držimo s toga, da nije na odmet, ako smo u »Vjesniku« priopćili ovu njegovu rnalu ali važnu raspravu, koju smo prema mogućnosti priredili za tisak. Možda će i ona naći uvaženje njegovih argumenata. E. Laszowski. *) Luschln: Allgem. Münzkunde, München u. Berlin 1904, p. 197. — Schônwiesner, p. 164 i si. 2

) Luschin: p. 197. s

) Luschin: p. 201., 209.