VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 181

181 tvoru, i to tako dugo, dok ne dade dostojnu zadovoljštinu za učinjenu sablazan. U ime nagrade radi vršenja tih svojih dužnosti bio je seoski starješina oslobodjen za svoje selište, koje je uživao kao samostanski podanik, od državnog poreza, daće u novcu, raznih desetina, te svih ostalih podavanja i službi. Kako vidimo položaj seoskog starješine, kao osobe povjerenja samostana, bio je povlašten u velikoj mjeri, pa je on imao dovoljno razloga, da u svemu zastupa interese samostana kod ostalih podanika. Ako je takav seoski starješina držao u posjedu osim svog kmetskog selišta još jedno ili više drugih takovih selišta, na osnovu posebnog ugovora, tada je od ovih drugih selišta imao plaćati sve daće, te vršiti sva podavanja i službe, kako je to običaj, a kasnije urbar propisivao za odnosna selišta. Na sajmu na dan sv. Margarete, koji se održavao pred samostanom, ubirao je seoski starješina prema drevnom običaju za sebe u ime pijacovine po jedan lonac u vrijednosti od 1 denara od svakih kola lončarske robe, koja su bila dovezena na sajam. Medjutim su se tečajem vremena razvijali feudni odnošaji u pravcu sve jače afirmacije isključive vlasti vlastelina na njegovom teritoriju. Zato kaže urbar, da u buduće imade seoski starješina na ovaj način ubranu pijacovinu u cijelosti odmah izručiti prioru. Kako ali seoski starješina vrši samostanu mnoge službe, to je opravdano — kaže dalje urbar, — da mu prior vrati cijelu ubranu pijacovinu ili dio iste već prema svojoj uvidjavnosti. Zanimivo je stoga, da se taj postupak motivira time, što na području samostana ne može nitko drugi osim samostana-vlastelina, vršiti bilo kakovu vlast u svoje ime (»aliquam propriam potestatem«), ako pak je vrši, ne vrši je u svoje ime, već u ime i po ovlaštenju samostana. Tu se dakle ne radi o tome, da se samostanu pribavi kakovo novo vrelo prihoda, već se samo hoće naglasiti princip isključive vlasti samostana na njegovom teritoriju. Kako vidimo urbar pavlinskog samostana u Strezi nije samo važan pravno-povijesni, već i nada sve zanimljiv opće kutlurno-povijesni dokumenat. On pruža gotovo potpun prikaz hrvatske gospodarske jedinice, — vlasteoskog posjeda — na izmaku srednjeg vijeka u pogledu organizacije, kao i u pogledu načina obradbe zemljišta. U to doba naglo su se mijenjale prilike u Europi, a time dakako i kod nas, a osim toga započele su i provale Turaka u naše krajeve. Mo-