VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 114
30. juna, ravnajući se prema svojim instrukcijama isti zaključak prihvatili i potvdili te izjavili da potvrđuju sve što sadrži deklaracija staleža. Poslije govora dođe u dvoranu kardinal Saksonije Kristijan August, primas Madžarske. JNa palatinovu molbu, kardinal Czaky obavijesti o svem madžarskog primata koji se najprije ispričao radi izostanka a zatim na sve pristao. U požunskom kraljevom dvorcu 8. juia održalo se opet zajedničko zasjedanje svih magnata, staleža i redova. Ovom prilikom bio je prisutan i sam car Kano VI. Nakon svršenih različitih ceremonija paiatin je predložio da Njegovo Veličanstvo iznese svoje dobrostive prijedloge, što je odman uslijedilo. Szluha dobije kraljevu poslanicu koju je svim prisutnim do kraja pročitao. Szluha je mogao ovdje naći mnogo pohvaia za svoj nedavno održani govor, a ni staleži i redovi nisu time zaostali, kad kralj u svojoj poslanici kaže da su staleži i redovi zrelo promislili, imajući pred očima tolike pogibli koje nastaju pri izboru novog kralja, unutrašnje fatalne pokrete, a da se ne spominje vanjske neprijateljske navale, kad su, nasljedujući primjer svojih predaka, koji su izumrćem muške linije i ženskog potomka iz krvi Sv. Stjepana uörojili među svoje kraljeve, prenijeli nasljedstvo u slučaju izumrća muškog nasljednika ina ženski red Njegovog veličanstva koji također potječe po ženskoj lozi od prvomadžarskog kralja Stjepana. Inače kraljeva poslanica priznaje da zaključak saoora 30. juna i 722. god. znači izvršenje rezerviranog izuornog prava Madžarske. Molbu sabora da nasljedni red u Madžarskoj bude isti koji sada već vlada u nemadžarskim zemljama ili koji će biti ubuduće utvrđen, kraljeva poslanica dragovoljno prima. Isto tako kralj dragovoljno potvrđuje i obećava da će sačuvati sva prava staleža i redova koja su sadržana u diplomama ili u drugim sloboštinama pnvilegijama, imunitetima, običajima, prerogativama i zakonima koja su dosada potvrđena ili stvorena u sadašnjem saboru ni biti u buduće s privolom kraljevom stvorena. Ali upozoruje staleže i redove da se izborno pravo Madžarske ukida dotle dok bude muških ili ženskih članova Habsburške dinastije, ali koji će odgovarati zaključcima sabora 1687. i 1722. god. Stiliziranje dvaju artikula, gdje su madžarski staleži jamčili Habsburškoj kući prijestol i ženskoj lozi, išlo je prilično teško. Njima je bila nerazumljiva riječ »unio« u kraljevoj poslanici što je tražio kralj da bude s ostalim njegovim zemljama. Kad su kralja prije njegovog odlaska u Beč zapitali što bi to imalo značiti, on je lakonski odgovorio: »Quies, tranquilitas, securitas«, 16. jula na šestom zasjedanju donje kuće, bio je pročitan koncept dvaju artikula, i nakon male diskusije uzet nepromjenljivim. Međutim magnati ga nisu htjeli odmah primiti, nego su tražili da se još do sutra počeka. No istog dana još poruče donjoj kući da su pristali na što su bili artikuli proglašeni i dani u štampu, jer je svaki član ovog sabora morao dobiti po jedan primjerak. Drugi dan prije podne konačno prihvate artikule i magnati. Značajno je napomenuti da nigdje ni u protokolima ni u diariumu ovog sabora se ne spominje da bi itko protiv ovih zaključaka utsao. Bilo je poteškoća u sastavljanju teksta napomenutih artikula, ali to samo zato da bi se izbjeglo svim zamkama carskog dvora, u kojima bi možda vremenom madžarska kraljevina ako ne suverenitet ,a ono barem koju važniju sloboštinu izgubila. No nigdje se ne spominje bilo kakav protest hrvatskih ablegata protiv ovih zaključaka, premda nisu bili na saboru samo oni nego i biskup Esterhazy, ban Palffy i grof Draskovic. Kada su napokon oba artikula potkraj zasjedanja 17. jula dobili konačni oblik, car ih je potvrdio. Međutim kao što deklaracija sabora od 30. juna nije smjela sadržati bilo kakvi uvjet ili zahtjev, isto tako je morala careva ponuda od 8. jula biti dobrovoljna. Car je mnogo pazio da se ne bi ove dvije stvari u artikulima pomiješale, car je izričito želio da tekst artikula jasno pridržava pravo izbora slobodnog u Madžarskoj kraljevini jedino u slučaju da izumre čitavi ženski rod Habsburške kuće. Pošto su artikuli potpuno bili svršeni bili su predani caru još istog dana. Predao ih je lično kardinal od Saxonije. Kristijan August u javnoj audijenciji u prisustvu svih staleža i redova madžarskog kraljevstva. Drugi članak doslovce glasi: »Članak drugi. Premda vjerni posvećenom carsko-kraljevskom veličanstvu staleži i redovi ugarske kraljevine i pridruženih joj strana, gledajući njegovu krepku i cvatuću i najbolju dob, kao i snagu i zdravlje, te uzdajući se što više u blagoslov božji, potpuno se nadaju da će ga Bog obilato nadariti velikim i slavnim potomcima muškog spola, i to već na molitvu vjernih staleža, koje ovi radi toga Bogu upravljaju
