VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 112
112 »Seit deme, kaže Mannagetta u svom pismu, dass der Herrn Cardinals Czaky Eminenz und die Herren Graven Erdödy aus dem baad zurückgekehrt und tinige Herrn Magnates in Sonderheit des Herrn Banni Excellenz, auch einige Herrn Deputierte von denen Comitaten alhier angelanget, hat sich die Sach recht wunderlich, dahero aus ungezweifflet gottlicher Disposition, so guth angelassen, das an der Declaratione successionis in foemineo sexu Augustae Domus nicht mehr anzustehen, auch an der oblatione et supplicatione per deputationem pedibus Augustissimi substerne dann nicht zu zweiffein seye«. 7 ') Mannagetta nije propustio također da utječe i na županijske poslanike, te je uspio da će oni isto govoriti i misliti kao i Palffy »unum idemque sentient et dicent«. Isto tako Mannagetta je mnogo računao, na niže plemstvo i gradske zastupnike, jer je nastojao da u donjoj kući ne predloži žensko nasljedstvo magnat nego jedan od nižih piemića, da bi ta komedija što nedužni je ispala. 26. juna 1722. održi palatin s pretstavnicima staleža prvu konferenciju. Ovdje su prisustvovali kako čitamo u protokolu ove palatinske sjednice u Požunu, među ostalim hrvatski ban Ivan Palffy, kardinal Czaky, protonotar Szluha i dr. Ovdje se raspravljalo da li će obzirom na žensko nasljedstvo preuzeti inicijativu gornja kuća ili donja, zatim o formi i sadržaju svojevoljno ponude caru. Bilo je odlučeno da se najprije pročitaju litterae Regales ,a zatim da nastupe magnati koji će na najbolji način i sredstvo objasniti namjeru cara, ali tako stavljajući drugima pred oči da bude izgledalo da u njihovom govoru nema ni trunka oportunističkog egoizma, pače da to samo rade na čisto opće dobro, na uzdržanje kraljevine i na opću sigurnost. Forma pak postupka prema caru bit će uzorom ona iz 1572. god. Tu će se istaknuti ljubav prema domovini ,želja za opće dobro, zahvalnost za tolika i tako velika preslavna djela slavnih madžarskih kraljeva iz Habsburške kuće, što su ih učinili u miru i u ratu za napredak općeg dobra domovine i vječiti spas svojih državljana. Zatim će se podvući molba da Karlo primi taj zaključak — da se učvrsti iskreno jedinstvo duhova, i da se sačuva i uznastoji oko općeg mira u kraljevini i oko očuvanja njezinog pače da se pobrine oko mira stanovnika protiv svake vanjske sile. Napokon će se istaknuti da su staleži i redovi kraljevstva jednodušnim glasom — unami eorundem voto, liberis suffragiis et plenis comitns — prihvatili žensko nasljedstvo Habsburške kuće po pravu primogeniture. Iako je bio ban hrvatski u ovoj palatinskoj sjednici prisutan ipak bilo je odlučeno da se ova deklaracija mora shvaćati da je učinjena u ime kraljevstva i svih kraljevina i provincija koje moraju pripadati madžarskoj kruni. 30. jun 1722. god. gornja i donja kuća započnu svoja zasjedanja. Vicepalatin pozdravi staleže u donjoj kući, čestita im što su se u velikom broju sakupili, zaželio im svaki uspjeh i sreću na slavu Boga a službu kralja, te na očuvanje kraljevstva. Budući da je pobožnost za sve korisna, držao je da je najbolje teške javne poslove započeti sazivom Duha Svetoga. Na što su staleži ustali i pobožno prihvatili invokaciju Bartakovića ablegata ostrogonskog kapitula, te svečano zapjevali Veni Sancte Spiritus. Iza kako je vicepalatin upozorio staleže i redove u svrhu otvaranja ovog sabora, progovorivši općenito o potrebi primitka ženskog nasljednog reda, dade riječ palatinalnom protonotaru Szluhi koji je izrekao lijepi govor što je već prije Mannagetti i priopćio. Govor je imao naglasiti koristi osiguranog nasljednog reda za unutrašnji i vanjski mir, ujedno nužnost i korist trajne veze Madžarske s drugim zemljama. »Vod nam i otac treba! Jer spokoj i mir vječni traži postojanog gospodara, neprekinuti mir, čvrsto i vječno oružje, traži mladog i živahnog vojnika i kraljevsko nasljedstvo koje treba da bude besmrtno da postoji netko koji drugog nasljeđuje u slučaju da jedan pogiba u nemirnim valovima sudbine ili ako to priroda traži«. To su kremen riječi Szluhe što su odzvanjale dvoranom donje kuće. »Praed fluctuum sumus, zanio se Szluha, siquidem vitio naturae ita comparatum esse legimus, ut nulla sufficiens sit regnorum securitas, nisi continua Regum successione sustentetur«. Nema sigurnosti u kraljevini, kaže Szluha, ako nema stalnog nasljednog reda. Kad je naveo nekoliko primjera iz povijesti, gdje su Madžari već imali kraljeve iz ženske loze, vikao je Szluha staležima i redovima: »Evo, slavni staleži, 77 ) Turba prag. sanc. 141. ,
