VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 39
39 ku Tominu od vršenja biskupske dužnosti i imenuje njega, Balistrilića, njegovim zamjenikom, prikazuje i ove velike borbe Hrvata proti navalama Turaka. * Ovo pismo Klementa VII. je pravi panegirik Tome Crnica, jer iznosi njegovo diplomatsko djelovanje i njegove posebne zasluge za obranu Klisa. Spominje nećaku Krsti djela ujaka Tome: »neumorni rad za obranu katoličke vjere i za obranu naroda Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, da se očuvaju vjeri Gospodina Našega Isusa Krista«. Spominje njegova »putovanja kraljevima Ugarske, Češke i Poljske i k drugim kršćanskim vladarima«, i tegobe, koje je idući amo i tamo, podnio. Za tim dolazi na one muke, koje je podnio u obrani Klisa od turskoga opsjedanja, koje je trajalo tri mjeseca. Papa govori, kako ga je on »poslao u pomoć Klisu sa potrebitom hranom i zairom i drugim sredstvima, ne bi li očuvao ovu važnu tvrdjavu za obranu kršćanstva.«*) Ova Bula Klementa VII. tumači nam najbolje sadržaj nadgrobnog natpisa gori spomenuta. Ona nam istodobno daje putokaz za iscrpljivu monografiju ovoga velikog hrvatskog odličnika. Tu su istaknuta njegova putovanja sa diplomatskim misijama u Ugarsku, Češku, Poljsku, k njemačkim knezovima, koje nisu do sada potpuno rasvjetljena. Cijela Bula odiše posebnim poštovanjem prema biskupu Crnicu, u čije stope želi da koraca i njegov koadiutor in spiritualibus et temporalibus, Kristofor Balistrilić, kasniji nasljednik. Crnić se povukao 1525. u samostan, medju franjevce u Poljudu. gdje je umro i bio pokopan god. 1527. Nezaboravni Bulić je dao god. 1898. prije nego li je samostanska crkva bila modernizovana i popločena, podignuti ploču i ustanoviti stanje groba. O tom nalazu sam ja sastavio zapisnik, koji se nalazi u arhivu splitskog arheološkog muzeja. Nadjena su unutra dva kostura ležeća jedan povrh drugoga, odjevena u biskupskom ornatu već posve istruhnulom. Biskupski štap je bio od drva. A prsten od obične, neplemenite, kovine. Povjerenstvo je zaključilo, da je povrh tijela Tome Crnica bilo položeno tijelo njegova nećaka i nasljednika na biskupskoj stolici u Trogiru, Krsta Balistrilića; onoga istoga, koji je u epitafiju nazvan pius nepos. Ploča je iznesena u samostanski klaustar i uzidana, da se što duže sačuva uspomeni potomstva. Ostao je u poljudskom samostanu i uljeni portrait zaslužnog biskupa iz kista velikog talijanskog savremenog slikara Lorenca Lotta. 8 ) *) Original se nalazi u držav. arkivu u Zagrebu. 8 ) Vidi stručnu ocjenu u »Kunstgeschichtliches Jahrbuch der k. k. Zentral Kommission« Wien 1911. iz pera Maxa Dvoraka.
