VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)

Strana - 27

E. Laszowski. PRINOS HISTORIJI BOSANSKIH PORODICA Pripadnici roda »Divjak«. Izdajstvom zapovjednika grada Bobovca, Radaka, pade taj tvrdi branik Bosne u turske ruke u proljeće g. 1463. U Bosni zavlada veliki strah i plemstvo uze bježati na sve strane, a kralj Stjepan Tomasević sa obitelji svojom sklone se u grad Ključ. Mahomet paša zajamči kralju život i on se preda, — te mu pred gradom Blagajem dade odrubiti glavu. To zabrine i kralja Matijaša, koji je već g. 1462. bio sklopio savez s kraljem Stjepanom Tomaševićem, koji tad prekine svaki odnos sa sultanom Muhamedom. Kralj Matija s jakom vojskom predje početkom mjeseca oktobra 1463. Savu kod Gradiške i udari na Jajce, koje se 25. decembra preda. Čim je kraljeva vojska osvanula u Bosni, dodje pred kralja bosanski plemić Radić sin bana Radoslava te mu se stavi na službu. Radić i predji mu pripadahu bosanskom rodu Divjak (generatio Diuiak), te su držali u Bosni mnoge posjede, a neke su dobili na dar i od kraljeva bosanskih Stjepana Ostojića (1418.—1421.) i Stjepana Tome (1444.—1461.), »illustres Stephanus Thomas et Stephanus Stephanus alias reges dicti regni Bozne«, sinova kralja Stjepana Ostoje 1398.—1404., 1408.—1418.). Uz ove držao je ista imanja i njihov rodjak Petar vojvoda. Radić sa svojim bratom i rodjacima stekao si je zacijelo na toj vojni velike zasluge, koje mu priznaje i sam kralj Matija. Za ove zasluge izda njemu i njegovim rodjacima kralj Matija u Pakracu (Pekrecz) 17. oktobra 1463. novu darovnicu za sva ta imanja, koja su držali njegovi predji od starine, i koja su dobili od rečenih bosanskih kraljeva. Naročito ta darovnica glasi za Radića »Banovića« sina banovoga, te brata mu Vučinu (Vtyhna-Wchyhna) te bratića njegovoga Ivana i njihovo potomstvo. Nu prilike, koje su nastupile u Bosni, gdje zavladaše Turci, nijesu dopuštale povratak Radiću i njegovim rodjacima. Radić Banović (Banouik), od roda Divjaka iz Bosne, zacijelo je s vojskom kralja Matije došao u Ugarsku, a možda je i živio u neposrednoj blizini kraljevoj. Pa kad nije koristila gornja darovnica, otšteti ga kralj novom darovnicom izdanom u Budimu 7. marta 1465., darovavši svomu »vjernomu plemenitom i vitezu Radiću Banoviću od roda Divjaka iz Bosne« (Radiz Banouik de generatione Diuiak de Bozna), i njegovim nasljednicima svoja