VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)

Strana - 16

16 ni unutrašnja njezina struktura ne daju ni najmanjeg povoda sumnji o autentičnosti. Druga povelja, od Smičiklasa datirana 4. jula 1246., pokazuje još izrazitije svog izdavača — papinsku kancelariju. Početno slovo papinskog imena / jest osobito istaknuto i iscifrano, a čitavo je napisano uvećanim slovima. Isto tako istaknuti su inicijali kojima počimlju pojedini djelovi povelje. Tako je istaknuto D u Dilectis, N u Nulli ergo, S u Si cuis autem. Značajne su također spojke st i ct u kojima su oba slova jako udaljena jedno od drugoga, a spojeni u gornjoj crti dugim vodoravnim potezom, te — znak kratice u formi broja 8 ozdol otvorena. Ovo su sve osobite oznake svih littera cum filo serico kojima se daje neka povlastica kao što je i ovdje slučaj. U unutrašnjoj formi i sadržaju ne može da bude također nikakve sumnje, jer je ovakva povelja doslovna izdana mnogim samostanima. Pa, kad bi i eventualnom falsifikatom uspjelo da prikrije svoje djelo što se tiče samog stila, uzevši doslovni sadržaj već postojeće povelje, to bi mu svakako vrlo teško bilo da vanjske osebine svog falsifikata toliko dotjera, da mu ni najmanja pogreška ne izbjegne u pismu koje je određeno tolikim pravilima. S ovih razloga mi nemamo nikakva razloga da ovu povelju smatramo falsifikatom, makar se u njoj nalazi neki anahronizam. Budući da nam nijedna od ovih dvaju povelja ne daje nikakve podloge za njihov sumnjivi izvor, prisiljeni smo da mislimo rade na njihov kasniji postanak, dotično da datum u Smičiklasovu Zborniku nije dobro prenesen u naš način računanja godina. Ustanovimo li ovo, onda anahronizam i protuslovnost ovih povelja pada samo po sebi. Pogrešno datiranje. Da li je moguće? Nije moguće da se to zbude u papinskoj kuriji, nego kod onoga koji papinski način računanja vremena prenaša u naš moderni. U obim vrstama littera papinsko datiranje donosi tek ove podatke: mjesto izdanja, dan i mjesec sunčane godine, te godinu papinskog vladanja. Za nas ovakvo datiranje ne do-nosi možda najvažnije: godinu rođenja Kristova, koju iz same povelje ne možemo da pogodimo, jer se u povelji uopće ne donaša redni broj pape, pa stoga možemo da jednu povelju pripišemo više nego jednom istoimenom papi, te tako datum premjestimo, ili pogrešno stavimo za više od jednog vijeka. Ovoj pogrešci možemo da izbjegnemo samo onda kad na povelji visi pečat koji uvijek s jedne strane ima sliku Sv. Apostola, Petra i Pavla, a s druge strane ime papino i njegov redni broj. Ako kod povelje fali pečat, onda ne pre-