VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 175
175 Patronom župne crkve smatra se Josip grof Pejačević, koji je vlasnik imanja virovitičkoga. Ali samu župnu crkvu podigoše Franjevci dobrovoljnim prinosima pobožnih župljana. Franjevci su g. 1740. počeli graditi novu župnu crkvu, koja je posve dovršena bila g. 1752. Crkva ne posjeduje nikakvih nekretnina, dapače nema nikakvih stalnih dohodaka, nego se uzdržaje milodarima, koje sabiru Franjevci; ali se ti milodari ne vode odijeljeno od milodara franjevačkoga samostana. U Virovitici postoje 2 bratovštine, koje imaju svoje svečanosti svake mlade nedjelje, kada se članovi tih bratovština ispovijedaju i pričešćuju. Bratovštinu sv. Franje Serafinskoga osnovao je u Virovitici o. Dominik Paljak g. 1738. privolom zagrebačkoga biskupa Jurja Branjuga. Bratovština pak bi. djevice Marije »de monte Carmeli« (od brda Karmela) utemeljena je u Virovitici 8. rujna 1753., kad je gvardijanom bio o. Bruno Tučkorić, a provincijalom franjevačke pokrajine o. Kerubin Fabšić. Prvom bratovštinom sada upravlja o. Pankracije Brozović, a drugom 0 Dalmat Škurjanec. Svaka bratovština ima u župnoj crkvi svoj oltar, za koji doprinosi urese i cvijeće. Izvan samoga trgovišta Virovitice podigao je Marko Kelešec križ na cesti, koja vodi prema Pitomači. Prije 30 godina podigao je takav križ na putu, koji vodi u vinograde, virovitički gradjanin Franjo Kolesarić. Oba ta križa trebalo bi obnoviti. Treći je križ usred sela Bušetine, ali se ne zna, tko ga je podigao. U Virovitici ne postoji nikakva bolnica ili ubožnica. Nema ni posebnoga župnoga dvora, te župnik s ostalim patrima stanuje u franjevačkom samostanu. To je jednokatna zgrada, koja se nalazi tik crkve sv. Roka. Župnik i kapelani uzdržavaju se luknom. Svaki naime bračni par u Virovitici mora župniku godimice dati 1 osmak pšenice, raži ili kukuruze. Udovci i udovice podavaju samo polovicu osmaka poput onih žitelja, koji stanuju u tudjim kućama. Svaka kuća u Virovitici mora župniku godimice dovesti 1 voz drva i dati 1 pile. Od toga se može otkupiti, ako mjesto 1 voza drveta plati 15 krajcara, a mjesto pileta dade 3 krajcara. U ime štolarine dobiva župnik 24 krajcara, ako dijete krsti u razdoblju od Uskrsa do Duhova, a 18 krajcara u drugo godišnje doba. Kada župnik vjenča domaće župljane (Virovitičane), dobiva 30 krajcara, te nešto vina i pečenja; povrh toga mu mladenka daje rubac. Ako mladenci žele sve platiti novcem, tada župniku daju 1 forint mjesto 30 krajcara. Vjenča li župnik strane mladence, dobiva 2 forinta. Za sprovod odraslog muškarca — zajedno sa zvonjenjem jednoga zvona — plaća se 45 krajcara, za sprovod žene 42 krajcara, za sprovod dječaka 36, a za sprovod djevojčice 33 krajcara. Povrh toga daje se 1 rubac na mali križ, a ručnik na veliki križ kod sprovoda; od prvoga se može otkupiti s jednim grošem, a od drugoga sa 4 groša. Za zvonjenje svakoga zvona plaća se 3 krajcara za 1 »režanj«; za sukno, koje se stavlja na lijes, plaća se 6 krajcara, a za 3 velike svijeće 21 krajcar. Tko želi, da župnik dodje na sprovod obučen u pluvijal s asistentima (levitima), mora platiti 2 forinta. Prema tomu svečani sprovod odraslog muškarca stoji 4 forinta i 42 krajcara, a odrasle žene 4 for. i 12 krajcara, dok se za svečani sprovod dječaka plaća 4 for. i 27 krajcara, a djevojčice 4 for. i 3 krajcara. Za čitanje sv. mise plaća se 17 krajcara, za pjevani rekvijem 1 forint, a za pjevani rekvijem uz asistenciju dvojice levita plaćaju se 2 forinta. Kada mladenka prvi put iza vjenčanja dodje u crkvu, daje 3 krajcara župniku, da ju predvede k oltaru. Isto tako dobiva župnik 3 krajcara od svake kuće, koju dodje o Trim Kraljima blagosloviti s križecom u ruci. Naprotiv se ništa ne plaća za ispovijed, pričest i posljednju pomast bolesnika.
