VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 214
214 egerat restauratione, curabit Decanus ut hoc hyeme lapides, cementum, ligna, aliaque ad dictae domus aedificationem et restaurationem praeparentur et convehentur, prout id Dno quoque praedecessori per Ven. Caplum concessum fuisse aliqui ex Dominis fratribus meminerunt, Dnus vero Lector murarium lapicidam, in eo opere opérantes ex proprio se contentantem obtulit.« (Act. Cap. ant. fasc. 104. nr. 5.). G. 1613. bio je lektor Pavao Jaguštić, a njegov je predšastnik bio Baltazar Napuli. Stilizacija gornje bilježke je neopredeljena, pak se nemože ustanoviti, dali je tada lektorija na novo gradjena ili se je tek prije obstojeća zgrada imala popraviti, jer se tamo govori de aedificatione et restauratione, nu vjerojatnije je, da se je radilo samo o popravku već obstojeće zgrade, jer lektor Pavao Kos, koj je postao lektorom g. 1676., a kao takav umro 1684. piše u svojoj oporuci, da nije mogao mnogo za dobrotvorne svrhe ostaviti, jer je svoje prištednje potrošio za popravak lektorske kurije, a osim toga je iz temelja sagradio stan za kaptolskoga bilježnika (1. c. f. 17. nr. 22.). Taj iz temelja novo sagradjeni stan za kaptolskoga bilježnika, je bezuvjetno prigradnja bivšoj lektorskoj kuriji, koja i danas još obstoji kao prigradnja kurije broj 27 na jugozapadnoj strani te kurije te imade u prvom katu tri sobe, od kojih je jedna kaptolski šumarski ured, druga predsoblje šumarskog ureda, a u trećoj su sobi kapt. spisi od početka XIX stoljeća, stari kaptolski zapisnici te razni spisi i protokoli pobožnih zaklada. U parteru te prigradnje je komora, gdje se sprema petiot za težake i komora za razne gospodarske potrebštine kapt. gospodarstva. Ova prigradnja ne ima dubljih podrumskih prostorija. U prijašnje doba, kada je Kaptol bio locus credibilis, morao je lektor davati stan i hranu kaptolskom bilježniku, pak je na taj račun imao pravo ubirati od pečatenja listina od partaja tele ili odgovarajuću vrijednost, ali je iza smrti lektora Gjure Otavcija g. 1630. kaptol zaključio, da ova pripadnost imade teći u zajedničku blagajnu, nu već prvi nasljednik Otavcija lektor Jakov Kaproncaj, molio je Kaptol, da taj prihod ostavi lektoru, obrazlažuć molbu obvezom da lektor mora davati hranu magistru škole, koj je bio prolektor i kaptolskom bilježniku (1. c. f. 104. nr. 5.). Prema tomu što Kos u oporuci piše, čini se, da je kurija br. 27., koja je do g. 1884. bila lektorija, novija gradjevina, od lektorije u koju se je lektor Petar de Misolia uselio u drugoj polovini XV. stoljeća. Poslednji lektor, koj je u toj kuriji stanovao, bio je Ignjat Kristijanović, koj je u toj kuriji umro 16. V. 1884. Držim, da je i
