VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 165

165 vidi, da je iza te sinode, koja je zajednički život kanonika obvezatnim za cijelo carstvo proglasila, sveobće zajednički život uveden bio. Nu taj način života nije dugo potrajao, jer su već sami statuti u sebi sadržavali klicu propasti, pošto su dozvoljavali privatni posjed te su uslijed toga nastajale razlikosti položaja pojedinih kanonika, osobito odkada su kaptoli polag donacija bogatiji postajali. Skoro zatim počelo se je raspadati carstvo Karolinžana, te su barbari provaljivali u kulturno mladu državu, pak je tečajem X. stoljeća sve više nestajalo zajedničkoga života u kaptolima. Iz početka se je dozvoljavalo starijim kanonicima posebice stanovati, dočim je još zadržan zajednički stol, nu i taj bje poslije pridržan zajednički samo za postne dane, dok je napokon i to napušteno. U drugoj polovini XI. stoljeća započeo je opet reformatorni rad u crkvi, osobito u pogledu crkvene discipline, koji su inspirirali dva znamenita onodobna pregalca, kardinal Hildebrand i Petar Damianski. U isto su doba bila dvojica znameniti pape Nikola II. i Aleksander II. a poslije ovoga potonjega posta papom Hildebrand pod imenom Grgura VII. Petar Damianski je možda i pretjeranim bojama ilustrirao u svom djelu »Liber Gomorhianus« stanje onodobnoga klera pak su pape druge polovine XI. stoljeća izdali stroge odredbe, da svećenstvo, koje je redjeno na titul koje crkve, mora zajednički život uz crkvu provoditi. Uslijed ovih odredaba svete stol'

ce bje kod mnogih crkvi opet uvedena »vita communis«, prem je u to doba već većinom »mensa episcopalis« bila odijeljena od kanoničke. Taj zajednički život na novo uveden u drugoj polovini XI. stoljeća, potrajao je u ostalom tek do XIII. stoljeća, jer se je tada obćenito počelo dijeliti zajedničke posjede na pojedine kanoničke prébende, a zajednički je život bio obvezatan samo za najmladje članove kaptola, koji su se pod nadzorom kanonika skolastika odgajali i naukama bavili. Kada su se počela utemeljivati sveučilišta, tada je i ta zajednica mladjih kanonika prestala* jer su oni razaslani na razna sveučilišta u svrhu naobraženja. Bilo je još i u XIII. stoljeću pokušaja pojedinih biskupa, da se zajednički kanonički život uvede, •— ali bez trajnog uspjeha. Kolonjski nadbiskup Konrad je primjerice odredio g. 1260. da kanonici moraju u zajedničkom dormitoriju spavati, pak u onim biskupijama, gdje za tu svrhu shodnih zgrada ne ima, nalaže, da se takove sagrade; nu ta odredba nije po njegovim nasljednicima ponavljana, pak nije imala uspjeha. Pošto je kralj Ladislav zagrebačku biskupiju utemeljio pod konac druge polovine XL stoljeća, dakle u vrijeme, kada je cr-