VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 143
Regesta arkiva obitelji pl. Bedeković-KomorskL 1267.—1600. Kada su Mongoli pod vodstvom velikog kana Temudjina i Oktaja počeli iz Azije navaljivati u Rusiju, uzmaknu kod Crnoga mora nastanjeni Kumani na zapad. Hrvatsko-ugarski kralj Bela III. (IV.) primio je kumanskog vojvodu K u t e n a sa 40.000 oružanih ljudi, ženama i djecom u svoju državu te ih nastani u Potisju. Ugarska gospoda, koja su i onako mrzila kralja zbog raznih reforma, koje su bile njima na uštrb, spočitavala su mu svakom zgodom njegovu preveliku naklonost spram Kumana. Ovo nezadovoljstvo došlo je do vidnog izražaja g 1241., ikad je kralj sazvao opći usta. nak protiv pribhžujućih se Mongola. Tad se digne vika takodjer na kumanskog vojvodu Kutena i njegove ljude te budu u Budimu stavljeni pod stražu. Kada su iste godine Ugri ulovili jednoga Kumana i doveli ga pred kralja uzruja se svekoliko plemstvo te navalivši na Kutena i njegovu pratnju sve ih poubiju. 1 ) Kuten ostavi navodno iza sebe sinove: Tomu, Ivana, K r ištofora, Pavla i Stjepana, koje je kralj Bela dao na svome dvoru othraniti i odgojiti. Najstariji od braće: Toma bio je svećenik i to najprije vesprimski kanoni/k a kasnije biskup vacki od 1255—1256. Na dvoru kralja Bele obnašao je čast meštra (magister) i ličnog njegovog notara. Godine 1292. spominje se kao pokojni. Brat mu Ivan bijaše varaždinski župan. Obojica braće iskazali su kralju za vrijeme tatarskih navala na njegovu državu velike usluge i pomagali se boriti s Tatarima. U priznanje učinjenih uslugu darovao im je kralj, s privolom svog sina Bele hercega hrvatskog, 25. I. 1265. zemlje jobagiona grada Kalnika B o 1 i s k a, koji je umro bez mužkog potomka. 2 ) Iste godine na 25. V. je križevački župan K a r a č i n (Carachinus) tražio od kralja Bele, da mu dade jedan dio puste zemlje u Koruškoj kod Križevaca, koja zemlja je spadala pod grad Kalnik. Magister Toma i brat mu Ivan predoče kralju gornju darovnicu na zemlju jobagiona Boliska i upozore ga, da zemlja, koju Karačin *) T. Smičiklas: Povjest hrvatska I. str. 344 i 346. 2 ) Smičiklas: Codex diplomat. V. str. 330—331.
