VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 145
dikt de Komor svoje nasljedno pravo na rečene posjede i na temelju iste dopitano mu je po osmorici pravo na posjede kao rodbinske i nasljedne. Slijedeće godine (1431.) ovu presudu potvrdio je kao valjanu sudac kr. kurije knez Matija de Palocz. Ovom osudom potvrdjen je rodoslijed od Nikole do Benedikta de Komor te ovaj posljednji priznat kao pravi potomak magistra i kancelara Tome a imenovane zemlje kao njegove prave obiteljske zemlje. Od Benedikta de Komor pa do danas može se na temelju regesta obiteljskog arkiva točno dokazati rodoslovje njegovih potomaka. Ovog Benedikta zvali su i »B e d e k« a po njem se njegovi potomci zvali najprije: Sinovi Bedekovi (Benediktovi) iz čega je nastalo obiteljsko prezime: Bedekovi ć. Tijekom stoljeća se obitelj Bedeković de Komor vrlo razgranila a i njezini posjedi vrlo se povećavali ženitbama, donacijama i kupnjom te je njekoć bila jedna od najbogatijih obitelji u Zagorju uz -Kegleviće i Patačiće a u rodbinskoj svezi sa skoro svim plemićkim obiteljima u Zagorju. ......... Iz ove obitelji poteklo je mnogo zaslužnih ljudi, koji su djelovali i u javnom životu hrvatskog naroda obnašajući razne službe i časti. Jedna grana obitelji postigla je i barunat. Ista je izumrla sa bivšim hrvatskim ministrom u Budimpešti Kolomanom barunom Bedekovićem. Za čudo i iz ove je obitelji poteklo 16 svećenika, ikao iz ni jedne druge zagorske plemićke obitelji. Većina njih obnašali su visoke crkvene časti u zagrebačkoj biskupiji a jedan od njih: Benedikt, bio je biskup senjski (f 1710.). Ova je obitelj imala i svoj arkiv, koji se od godine do godine povećavao a ona ga brižno čuvala od roda do roda. U drugoj polovini 18. stoljeća dodje obiteljski arkiv u ruke Antuna pl. Bedekovića, kralj, savjetnika, viteza reda sv. Stjepana, podbana kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i bivšeg asesora banskog stola. Po njegovoj smrti naslijedi arkiv njegov stariji sin Petar a iza njega predade njegova udova Barbara Balog arkiv njegovom bratu Tomi. Već je Petar Bedeković registrirao obiteljski arkiv razdijeliv ga u dvoje: na spise loze Ljudevita Bedekovića, varaždinskog podžupana, i na spise loze Antuna Bedekovića. Preuze v po bratovoj smrti obiteljske spise Toma Bedeković počme u studenom 1804. — tada u Budimpešti boraveći kao protokolista kralj, ugarske dvorske komore — novu registraciju spisa, koju svrši do travnja 1808. Ova regesta sastavljena su kronološkim redom i obuhvataju jednu debelu folio-knjigu i tekü od 1267. do 1843. godine. Ta je regesta posvetio Marku Bedekoviću, sinu svog 10
