VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 142
142 zavladao Zadrom) sadržava »laudeš«, što ih na velike blagdane kao na Uskrs i Božić pjevahu u crkvi iza evanđelja. Drevni je bio običaj još od 8. vijeka, da se po crkvama pjevaju u počast papama, carevima i kraljevima pri osobitim zgodama kao: pri izboru, pobjedi i t. d. pohvale ili hvalospjevi s riječima »vita et victoria. « U zadarskoj su crkvi te »laudes« ili »acclamationes« ušle u običaj još od doba vrhovništva bizantskih careva, pa se i poslije njihova vrhovništva kroz stoljeća održale sve do u najnovije doba. U pomenutom zadarskom hvalospjevu, nekadašnjem vlasništvu crkve sv. Šimuna 42 ), medu ostalim stoji: »Colomano ungarie., dalmatie. et chroatiç almifico régi uita et uictoria. Stephane* clarissimo regi n(ost)ro uita et uic(toria).« Po ovome je dokumentu posve jasno, da se tu Koloman aklamira kao kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, a njegov se sin Stjepan nazivlje »našim kraljem« naime kraljem Dalmacije i Hrvatske, pa se tako u isti mah razlikuju dva okrunjena kralja: opći (kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske) — Koloman i posebni (kralj Dalmacije i Hrvatske) Stjepan 43 ). »Krunidba ta (naime Kolomanova sina Stjepana) obavila se — veli dr. N. Tomašić (o. c. p. 91.) — bez dvojbe istim mahom i na istom krunidbenom saboru, kad se je i Koloman okrunio, jer je upravo njegova politika, da bude pravim i faktičnim hrvatskim kraljem sin mu Stjepan, samo tako mogla dobiti jasan izražaj. Valja da se Koloman sam ne bi bio dao ni kruniti, da mu sin ne bijaše još nejako dijete.« * 2 ) Kao profesor u Zadru htio sam god. 1907. da se pomenuti dokumenat fotografski snimi i zatražio sam za to dozvolu od tadašnjega župnika sv. Šimuna Antuna' Pavlovića. No od njega sam doznao i prvi u javnost iznio, da je staroga toga evandelistara, pošto je Bianchi u »Zara Cristiania« (u I. sv. 1877.) upozorio na važnost njegovu, iz crkve sv. Šimuna nestalo. (Isp. P. Karlić: Gundulićev »Vladislav Osman« po prijepisu Ludovika Ferovića. Dio I. Prest, iz programa velike gimnazije u Zadru za god. 1907^/08. Zadar 1908. str. 3—5). Poslije je ukradeni taj evandelistar bio u Mlecima prodan antikvaru Leonu Olschki-u, od kojega ga je 1893. kupila berlinska kraljevska (sada državna) biblioteka, gdje se i sad nalazi. (Potanje isp. O. Antonin Zaninović: »Laudes iz početka 12. vijeka u Evandelistaru zadarske crkve sv. Šimuna« u »Sv. Cerili ji« god. 1926. str. 2. i 3. — Faksimile prve strane čuvenoga toga kodeksa, na kojoj še jasno čitaju aklamacije Kolomanu i sinu njegovu Stjepanu, pa i oote, po kojima su se pjevale — donosim iz »Sv. Cecilije« dobrotom njezina urednika monsignora Janka Barlea, kome i ovdje lijepo zahvaljujem. 43 ) Na važnost ovoga dokumenta za hrvatsku povijest prvi je upozorio prof. Vjek. Klaić u svome članku »O neupotrebljenom dosad prilogu za hrvatsku povjest na početku XII. stoljeća« u »Vjesniku zemalj. arkiva« III. (1901.) s. 1.—3., — a i poslije u svojoj radnji »O krunisanju ugarskih Arpadovića za kraljeve Dalmacije i Hrvatske« u »Vjesniku hrvat, arheološ. društva« — sv. VIII. (1905.) s. 108.—109. Dr. Petar Karlić
