VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 136
136 Koloman ih primi na cjelov mira i s počitanjem ih susretajući (»rex ad osculum pacis eos recipiens et honorifice eos tractans«). Poglavice ti bijahu —: župan Juran od plemena Kačića (de génère Charit torum), župan Ugrin od plemena Kukara (de g. Chucharorum), župan Mrmonja od plemena Šubića (de g. Subitthorum), župan Pribislav od plemena Čudomerića (de g. Cuddomirithorum), župan Juraj od plemena Svačića (de g. Suacithorum), župan Petar od plemena Murića (Mogorovića, de g. Murithorum), župan Pavao od plemena Gusića (de g Gussithorum), župan Martin od plemena Karinjana i Lapčana (de g. Carinensium et de g. Lapzanorum), župan Pribislav od plemena Polečića (de g. Pol[et]ithorum), župan Obrad od plemena Lasničića (de g. Laznizithorum), župan Ivan od plemena Jamometića (de g. Jamomet[ith]orum), i župan Mironja od plemena Tugomirića 31 ) (de g. Tugomirorum). — Za ovu dvanaestoricu plemenskih poglavica lijepo reče Rački (Borba R. XXX. s. 133.): »Oni su tada bili »proceres, primates, principes, comités, barones regni« naših predjašnih listina; pà se ne može skoro ni o tom sumnjati, da su oni bili i vojvode plemenskih vojnih družina, koje su tada kod Drave utaborene bile.« S ovim eto predstavnicima hrvatskih plemena sklopi kralj Koloman na Dravi ugovor odnosno prema t. zv. memorijalu splitskoga arhiđakona Tome (o. c. ed. Rački p. 59.) —: »dođe s njima do ovakova suglasja: da će svi pomenuti uživati svoje posjede i dobra sa svim svojima mirno i bezbrižno (paciffice et quiete); i da niti jedno od pomenutih plemena nije dužno (obvezano), niti ljudi njihovi plaćati kraljevskomu veličanstvu porez ili danak, nego jedino su gospodinu kralju dužni služiti, kad bi netko napao kraljevske granice. Tada, ako bi gospodin kralj po njih poslao, mora da na vojsku opremi svako pleme najmanje deset oboružanih konjanika o svom trošku i potrošku do rijeke Drave (usque ad flumen Draue), a odanle prema xMadzarskoj o trošku gospodina kralja (inde uersus Hungariam ad expensas domini regis) i moraju ostati, dogod vojna bude trajala (usque quo exercitus durauerit, debeant permanere). I tako bi uglavljeno godine Spasa našega 1102. (de anno nostre redemptionis 32 ) M. C. II.)«. Prema ovome je ugovoru jasno, da je Koloman vodio pregovore s najuglednijim velikašima hrvatskim kao s predstavnicima od dvanaest plemena hrvatskih, koja su u to doba posjedovala zemlju od Gvozda (Kapele) do Neretve, pa su eto i kao reprezentanti 31 ) Tama arhid.: o. c. ed. Rački p. 59. 32 ) Kod Smičiklasa: Codex Diplomaticus. Vol. II. (1904.) s. 9. mjesto s.ostre redemptionis« stoji »domini«,
