VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 132
132 ne leži u stavci »qui iuris regis Ungarorum est«, nego u tom pozitivnom faktu, da je historički zajamčeni župan erdeljskoga Belgrada u hrvatskom Belgradu dočekao vjerenicu svoga gospodara s 5000 vojnika (konjanika), a to je i danas, a kamo li ne onda (1097.) čitava vojska. Taj nas broj upravo silom navodi na misao, da je neposredno prije maja 1097. bjesnio u Hrvatskoj rat, u kojem su su^ djelovale i čete Merkurijevé, to jest ugarska vojska.« Taj broj eto od 5000 vojnika dra Šišića »upravo silom navodi na misao, da je neposredno prije maja 1097. bjesnio u Hrvatskoj rat ...« i na tom dakle broju od 5000 vojnika leži cijelo težište Šišićeve argumentacije! Ta, da 5000 vojnika nije ni onda (1097.), a kamoli danas — kako dr. Šišić tvrdi — »čitava vojska«, to nam najbolje dokazuje historijska činjenica, da su već nekoliko stoljeća prije Krista perzijski kraljevi imali tek za tjelesnu stražu ne 5000 nego 10.000 po izbor vojnika t. zv. »neumrlih«! Pa i pratnja od 5000 vojnika, s kojom je župan erdeljskoga Biograda Merkurije pošao do hrvatskoga Biograda na moru u susret Kolomanovoj vjerenici Buzili, ne znači — unatoč kojekakvom domišljanju Šišićevu — upravo ništa drugo, nego kraljevsku sigurnosnu i počasnu (reprezentativnu) pratnju, kakva je i dolikovala kraljevskoj vjerenici, koja je imala putovati kroz strane gorovite i teško prolazne krajeve kakovi su Velebit i Kapela. Kako se međutim hrvatska država nakon dobrovoljnog prijelaza gradova Theme Dalmacije pod mletačku vlast našla između dva pogibeljna susjeda sa zapadne i sjeverne strane, između Mlečana i Madžara, to su ovi na štetu Hrvatske, a na svoju korist nastojali o međusobnom savezu i prijateljstvu. Pa upravo nedatirana isprava o »ugovoru prijateljstva, koji je učinjen između kralja ugarskoga i dužda mletačkoga« 27 ) (»Conuenientia amicitie, que facta est inter regem Ungarorum ac ducem Venetorum«), između naime ugarskoga kralja Kolomana i dužda mletačkoga Vitala Michieli-a, za koji »ugovor« sam dr. Šišić (Povijest Hrvata 1925. s. 627.) kaže, da »bi potkraj 1097. ili na početku 1098. utanačen« — dakle po njegovu mišljenju poslije boja kod Gvozda »u rano proljeće 1097.« i poslije pogibije kralja Petra — posve jasno dokazuje, budući da se Koloman u tom »ugovoru« piše i nazivlje samo »Ungarorum rex«, a Vital Michieli »Venetie, Dalmatie, Chroatie dux«, da u času sklapanja toga »ugovora« kralj Koloman nije imao nikakve vlasti u Hrvatskoj, nego je vladao samo u Ugarskoj, pa dosljedno tome da ni bitka kod ') Rački: Documenta s. 479. i 489.
