VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 125
125 »treći put prior«... Iz toga se dakle vidi* da je tada na početku 1095., Zadar bio direkno pod vlašću vizantijskog cara i da se više nije obazirao na hrvatskoga kralja Almoša i madžarskoga Ladislava, to jest, tada su sve veze, ma bile one 1091.—1092. ma kakova mu drago značaja, prekinute. To isto nesumljivo važi još i za Split, Trogir, Krk, Osor i Rab, dakle za čitav dalmatinski temat.« — Ako dakle, kako dr. Šišić (na s. 612.) piše: »već potkraj 1091. dalmatinski gradovi i otoci bijahu sastavni dio vizantijskoga carstva« —, kakove su to još onda na početku 1095. god., kako opet prof. Šišić malo dalje (na str. 614.) piše: »sve veze, ma bile one 1091.—1092. ma kakva mu drago značaja, prekinute« t. j. ako »sigurno« »već potkraj 1091. dalmatinski gradovi i otoci (»čitav dalmatinski temat«) bijahu sastavni dio vizantijskoga carstva«, kakove su to još onda veze između tih gradova i hrvatske države, koje su i po pisanju prof. Šišića i poslije 1091. god. postojale, trebale biti istom na početku 1095. god. prekinute? Ova invazija tuđinaca: s jedne strane Madžara na Gornju Hrvatsku, a s druge strane Bizantinaca na dalmatinske gradove potakla je i Hrvate između Kapele (Gvozda) i Neretve, da se na obranu svoje domovine slože, te izabraše kraljem Petra (1093.), koga jedni historici nazivlju Petrom Svačićem, dok drugi drže, da je on bio sinovac kralja Slavića, val jada od plemena Kačića. Madžarski kronist Simon Kéza nesamo da nazivlje Petra kraljem, nego naročito spominje grad Knin kao prijestolnicu njegovu veleći: »Sedes enim huius regis (sc. Petri) in Tenen erat ciuitate.« 14 ) Na taj eto način izabra većina hrvatskoga naroda Petra zakonitim svojim kraljem, dok nametnika Alma nikad nije hrvatski narod priznao svojim kraljem. Kralj Petar bit će svakako nastojao da što većma smiri i sredi prilike u području svoga vladanja, kao što su i nametnik Almo i njegov stric Vladislav išli za tim da što bolje učvrste svoju vlast u zaposjednutom kraju. Oni dobro uočiše vrlo zgodan položaj Zagreba, te osnutkom biskupije zagrebačke 1093./94., koja će potpadati pod metropolita ugarskoga, a ne pod biskupa hrvatskoga u Kninu ili pod nadbiskupa u Splitu, nastojahu da Posavsku Hrvatsku što više priljube Ugarskoj, te prvim biskupom postaviše »quendam boemicum uenerabilis uite uirum, nomine Duch 15 )« t. j. »nekoga Čeha, muža čestita života, imenom Duha.« Lijepo je na sve ovo primijetio vrsni naš historik dr. Fr. Rački (Borba R. XXX. s. 110.): »Nu koliko i bi se osnivanje biskupije u Zagrebu dalo s crkvenoga ") Isp. Historiae Hung. — fontes domestici, vol. II. p. 88. 15 ) Rački: Documenta s. 158.
