VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 23

23 sub sigillo nostro capitulari authentico duximus extradandas, communi suadente iustitia. Datum feria sexta proxima ante festum exaltationis sanctissimae Crucis, anno domini millesimo sexcente­simo quinquagesimo secundo. Lecta in capitulo. Matthias Zlouen­chich, custos et canonicus ecclesiae Zagrabiensis. Iz originalne potvrdnice kralja Leopolda I. od 12. maja 1657. U arkivu općine Cvetkovići. 114. 1652. 20. novembra. U Cvetkovićima. Dora Martinković udova priženjuje Grgura Dikšića za svoju kćer Jelenu, ter mu zapisuje polovicu svoga imetka. Ja Fabian Batuzich, boduch w to doba supan szuetkouechki etc., daiem na znanye po ouom moiem odtuorienom liztu uzem i uzakomu, koiem ze doztoi y pred koieh postuuani obraz ali licze naperuo donesen y prostan bude, kako doide preda me y zdolai popizane plemenite y poglauite liudi postuuana Dora Martin­kouich, oztaulena vdoua pokoinoga Petra Baxicha, zuoiemi ziro­tami, kako zinom zuoiem Peter Baxichem y tulikaise z diuoikami kcherami Jelenum, Marinum, Dorum y Margaretum Baxich, pri­tosuiuchi ze mene y oztale obchine, da w takouom teskom uremenu ne more ze zuoyemi zirotami prez muške glaue zama hraniti, nego poche mene proziti y oztale obchine, da je dopuztim prikupiti k hie kcheri Jelene postuuanoga mladencza Gergur Dixicha za hisnoga gozpodara. Zato ja zgorai imenuuani supan y z oztalum obchinum uideusi nihow praw prosniu y ueliku neuoliu, da sena prez muške glaue nikakoua dobra ztalisa niti hrane ne more imati, a naulaztito gozpoczkeh dohodkou odbaulati, zato ja zgorai imenouani supan y z oztalum obchinum i obchinzkem dokonchaniem dopuztizmo rechenoga mladencza Gergur Dixicha k imenuuane Jelene Baxichke prijeti tako zato y pod tha red, da recheni mladenacz zuoiu pu­niczu u lepom posteniu dersi napunoma kako mater zuoyu y zuoiega suriaka kako brata zuoiega y ako bi ze rechene niegouoi punicze peruo niega zmert pripetila, da iu ima kako mater zuoiu pošteno k matere zemlie zprauiti; tulikaise ako bi recheni negouih zuazti dobra zrecha izkala, da ie ima pošteno udomouiti aliti udati kako zeztre zuoye, a toga gledechi na užega zuha y zi roua, mala ali uelika, gibuchega illi negibuchega, na praw polouiczu. Zgorai rechena Dora Martinkouich y zuoiemi zirotami rechenomu zuoiemu zetu Gergur Dixichu rechenoga imania polouicza ualuua, prikaza, zabassi niemu, negouomu oztanku y po oztanka oztanku ueko­uechnem y nigdar neodezuanem zakonom y ako bi ze niegoue sene zmert pripetila, da ze ie zlobodan z drugom na ouom meztu oseniti.

Next

/
Oldalképek
Tartalom