VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 189
198 Jedan glagolski natpis iz Kosinja od g. 1320. G. Marko Došen, trgovac iz Gospića, donio mi otisak sa jednoga kamena, koji se je imao baciti u vapnenku, sa zamolbom, da mu pročitam znakove, koji su se sačuvali na tom kamenu. Sudeći po otisku, kamen je širok 19 cm, a dugačak 29 cm, t. j. imade oblik paralelograma. Vanjsko lice kamena imade u sredini isklesani križ, oko kojega je bio natpis glagolskim slovima. Od ovoga natpisa mogu se ova slova pročitati: »č. t. i. (= 1320.) oltar«. Doljnja je strana kamena kao i lijeva oštećena, te se ondje ne može ni jedno slovo odgonetnuti. Kamen se je našao u Kosinju u Lici, te je pripadao jednom crkvenom žrtveniku (oltaru), koji je bio izbačen Bog zna kada iz crkve prigodom popravka onoga oltara i imao je nakon 609 godina dospjeti u vapnenku, od koje ga spasiše gg. Marko Došen i prof. Rupčić. Priopćio: R. Strohal. Popis grižanskih glagolskih isprava iz godine I620. Za »Grižanski urbar« kaže Lopašić u »Hrvatskim urbarima« I. (1894), 84 da se »još nedavno« (t. j. nešto prije godine_1894., kad su »Hrvatski urbari« štampani) nalazio sa još nekim spisima »u općinskoj škrinji, zvanoj trezor« u Grižanima. Ti su spisi, kaže Lopašić, »dobrom srećom većim dijelom« dospjeli u zbirku Jugoslavenske akademije. Lopašić kaže »dobrom srećom«, jer zna, koliko je naših starina, osobito glagolskih, propalo za uvijek iz nepažnje ili nerazumijevanja, a gdješto i iz preziranja. Među zatiračima naših starina spominje Lopašić i grižanskog župnika Franju Vrinjanina, koji je oko god. 1830- spalio i dio spisa staroga Krbavskoga ili Modruškoga kaptola. Sa spomenutim je spisima iz grižanskoga trezora dospio, mislim, u arhiv Jugoslavenske akademije i glagolskim slovima na arku papira pisan popis »listova griškoga puka«, koji je god. 1620. učinio pop Ivan Mužinić u komisiji, u kojoj su uz njega bili: 1. pop Grgur Papić, »ki biše na mesti plovanovi«; | 2. santizi: ') domin Fabijan i domin Ivan Žurgić; 3. sudac Matij Franić; 4. satnik »toga leta« Matij Saftić. Isprave, kojih je svih (originala i kopija) bilo 20, izručene su na čuvanje santizima. Mužinićev je popis poslije dopunjen sa novih 7 listova. Kako se mnogi od spomenutih listova mogu među sačuvanim ispravama odrediti, mislim, da je Mužinićev popis, koji čini priložak za povijest naših arhiva, vrijedan da bude štampan baš u »Vjesniku«. Zanimljivo je, da se u tom popisu ne spominje glasoviti »Vinodolski zakon«, koji nam se sačuvao samo u jednom prijepisu oko polovine XVI. vijeka (danas u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu), premda bismo ga očekivali i u Grižanima po riječima u eshatokolu: »na vspomenen'je ke riči, ka ima priti i općinskoga svedetelstva, ta ista općina vinodolska to sada pismo zapovidali su učiniti i jedino takajše shraniti va vsakom gradu«, t. j. u svih 9 gradova, među kojima su bili i Grižani, koji su po svojim izaslanicima bili zastupani u kneževskom dvoru u Novom, kad se zakon sastavljao 2 ) ') = nadzornici nad crkvenom imovinom. 2 ) I u sačuvanim vinodolskim ispravama ne nalazimo ni jedan primjer, gdje bi koja odredba »Vinodolskoga zakona« bila izrijekom citirana. Tu činje-
