VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 150
150 Međutim se u proljeće 1848. Julije Janković odrekao službe i časti podžupana. U toj ga je službi naslijedio Josip Bunjik, dotično Vatroslav Peičić, budući da je ban Jelačić doskora imenovao Bunjika banskim povjerenikom za požešku i virovitičku županiju te grad Požegu i Osijek. Radi odstupa s časti podžupana bilo je protiv Jankovića iz narodnih redova oštrih prigovora, no on se opravdao i dobio od bana zadovoljštinu i priznanje za svoje držanje. 28 ) Prestankom banskoga povjereništva u proljeće 1849. postade Julije Janković odlukom bana Jelačića vrhovnim upraviteljem požeške županije, a požeško ga sveukupno građanstvo u povodu toga pozdravi, kad je dne 20. svibnja stigao iz Daruvara, svečanom bakljadom. Promjenom prilika i uvođenjem apsolutizma postade po želji banovoj predstojnik županije (Komitatsvorstand), što se također s neupućene strane osuđivalo. Povratkom ustava 1860. imenovan je Julije Janković ponovno velikim županom u Požegi, gdje je bio dne 18. veljače 1861. svečano ustoličen. 29 ) Dan prije prispio je iz Stražemana u Požegu, gdje je pod slavolukom kod »Kamenitih vrata« pozdravljen i dočekan velikim slavljem. U županijskoj skupštini toga dana izrekao je novi ustavni veliki župan Janković sjajan govor (koji je i posebno odštampan), u kom je razvio krasne misli o narodnoj samostalnosti i opravdao javno, zašto je i za apsolutizma ostao u službi naroda. Jednako je djelovanje razvio Janković u hrvatskom saboru iste godine, pa je bio i saborski potpredsjednik. 30 ) Uslijed političkih prilika zamijeni ga već u jesen 1861. na velikožupanskoj stolici Miroslav Špun-Strižić, a doskora je slijedio i raspust sabora. I u novi sabor 1865. ulazi Janković kao zastupnik, prianjajući 1868. kod stvaranja hrvat.-ugar. nagodbe s Jovanom Živkovićem i Josipom Zuvićem uz Klub manjine. Pozvan 1867. krunisanju Franje Josipa za ugarskoga kralja, nije se odazvao, odgovorivši »da se ne može odazvati pozivu s razloga, što bi radio protiv odluke sabora, dakle neustavno.« 31 ) Godine 1873. bila je Juliju Jankoviću ponuđena banska čast, ali je nije primio, nego se malo pomalo povukao s političkog polja. Za svoga javnoga djelovanja odlikovan je Julije Janković s najvišega mjesta kao i od samoga naroda mnogim znakovima priznanja. Pored odlikovanja redom željezne krune (17. listopada 1852.) preneseno je na Julija Jankovića kr. ispravom od 20. ožujka 1857. grofovsko dostojanstvo, koje je bilo 1772. podijeljeno najprije njegovu prastricu Antunu, koji je umro bez potomaka. Već je spomenuto, da su glavna signatura grba Jankovića ždralovi stojeći na jednoj nozi, a držeći u drugoj kamenu kuglu. U obnovljenom grofovskom grbu Julija Jankovića dolaze pored ždralova i
