VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 124
124 Jelisavu. Postav Jelisava gospodaricom Samobora ne samo, da je bila neprijateljica samoborskih purgara i velika silnica već nije pustila ni Franjevce u miru. Pred njihovom crkvom, gdje su mnogi mrtvaci pokopani, naredila je bučne sajmove, koji su u velike smetali mirno vršenje službe Božje. Po nedjeljama i blagdanima, kad su kod kuće imali najviše posla, silila ih je da u gradskoj kapeli služe sv. Misu ne dajuć im nikakove nagrade. Za vrijeme berbe priječila im je pobirati mošt dok nije ona pobrala gornicu i desetinu. Nadalje im je branila drvarinu u općinskim šumama koju im je općina dozvolila. Suviše im je pače prijetila, da će im oduzeti sav posjed bivše prebende BI. Dj. Marije. Radi toga zatražio je g. 1646. tadanji gvardijan o. Franjo Tremanini od općine samoborske, da im izda potvrdu na sva prava i uživanja koja su do sada imali a povrh toga podje iste godine u Beč pred kralja Ferdinanda III., da mu osobno potanko ocrta što sve samoborski Franjevci trpe sa strane gospoštije te ga zamoli neka toj nepravdi i neobuzdanoj samovolji Jelisave Moškon učini kraj svojom kraljevskom vlašću. 10 Tremanini preda kralju pismenu tužbu u kojoj je redom naveo sve nepravde, koje se čine samostanu. Saslušav kralj ove tužbe piše već 10. II. 1646. iz svog grada Linča slijedeće pismo, koje donosimo u hrvatskom prijevodu: Ferdinand treći. Plemenita i velemožna nama draga! Tuže nam se redovnička braća Franjo Tremanini gvardijan samostana sv. Marije u trgovištu Samobor i ostala braća reda sv. Franje kako ih ti i tvoji službenici smetate u njihovoj službi, branite im pobirati milostinju i drugo, kako ćeš to bolje razabrati iz priloženih točaka. Zato rad naklonosti naše prema redovnicima i ljubavi milostivo želimo, da se sloboštine i prava one crkve uzdrže čvrsto i netaknuto i bude poskrbljeno za redovnike, da uzmognu u ovim predjelima što mirnije i udobnije vršiti službu Božju. Stoga ti ovime milostivo i ozbiljno nalažemo, u koliko stvar tako stoji, da se u buduće kaniš braću redovnike ne samo smetati, nego da ih za dobro reda štitiš i pomažeš. U ostalom ostajemo ti nakloni našom carskom i kraljevskom milošću. Dano u našem gradu Linču dana 10. mjeseca veljače godine Gospodnje 1646. Ferdinandus. Georgius Szelepcsenyi C. Episcopus Wesprimensis. 10 Vj. Noršić: Samobor-grad. Str. 66.
