VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 113
113 je gradnja dogotovljena g. 1733. Ova crkva čvrsta je gradjevina sa preko jedan metar debelim zidovima. Gledamo li njezin tlocrt odmah vidimo, da je gradjena u istom stilu kao i župna crkva, samo što nema na uglovima svetišta iz vana odpornjaka i nešto je malo drukčije svodjena. Od župne crkve je znatno veća. Sastoji od svetišta, koje svršava sa tri stranice pravilnog osmerokuta i ladje koja je za dvije stube niža od svetišta. U ladji su s južne strane četiri kapelice (tri otvorene i jedna zatvorena) a sa sjeverne tri i prostorija za Božji grob do koje je toranj, koji siže malo izvan pročelja crkve. Kod ulaza u ladju je zidani svodjeni kor, koji počiva na četiri kamenita stupa. Na južnoj strani svetišta je prostrana sakristija i nad njom maleni oratorij, koji je sastavni dio samostana. Crkva je od abside do vrata duga 39 metara; svetište je široko 9.50 m a ladja zajedno s kapelicama 19 metara. Toranj, podignut na pročelju crkve sa sjeverne strane zajedno s crkvom, pokazao S3 neproporcijalnim prema veličini crkve. Zato su ga godine 1750. znatno povisili. Time je crkva konačno dogotovljena i onako ostala, kako ju danas gledamo. Već g. 1779. bio je krov tornja i crkve vrlo trošan i slab. Tadanji gvardijan samostana Ivan Nep. Wallensperg svimi je silami radio, da se načine novi krovovi. U tom su mu pomogli: općina, samoborski gradjani, imućnici i puk darovav što u novcu,, što u 8
