VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 104
104 ski, Visen cetinski, Ozrin i Dragoslav dridski, Vratina poljiČki, Jakov primorski, Dragoslav zagorski«. Kao što je kralj Petar Krešimir naročitu pažnju obraćao benediktinskom samostanu Sv. Krševana u Zadru, tako se i kralj Stjepan II. sa zahvalnošću sjećao samostana Sv. Stjepana kod Splita, u kome je tolike godine proboravio. Njegova se pažnja prema tome samostanu vidi iz isprave njegove od 1089. god., u kojoj je »osobito potaknut molbama opata samostana Sv. Stjepana imenom Teodora« (presertim nostri abbatis sancti Stephani nomine Theodori, precibus excitatus) poklonio samostanu svoje kraljevsko imanje (zemljište) Radin je (Radunu) kod Klisa (regium nostrum territorium situm in loco, qui Raduna dicitur). U istoj ovoj ispravi ističe kralj, kako je, dok je još boravio u samostanu, nuždom natjeran posudio tu »više od stotinu zlatnika« (plusquam centum solidos aureos), što sada evo samostanu natrag vraća 13 ). Ovaj nam dug kraljev ujedno najbolje dokazuje, da Stjepan II. nije živio u samostanu kao fratar, jer zaista tad ne bi trebao za svoje živovanje u samostanu od samostana samoga posuđivati novaca, pa je jasno, da je uistinu živio tu kao svjetovnjak (laik) na svoj trošak. Ovu je kraljevu ispravu po nalogu njegovu sastavio njegov kancelar Grgur, koji je ujedno uz druge još crkvene i svjetovne dostojanstvenike bio i svjedokom 14 ) (Et ego Georgius, cancellarius prefati regis, domini mei, hec iussu eius scripsi et testis adfui). Za Stjepanova se još vladanja, kako nam je dokumentarno zajamčeno, uz ostalo sinodalno (sinodaliter) rješavala u Splitu parnica između Čike, opatice Sv. Marije u Zadru, i njezine nećakinje Veće. Ta se sinoda održavala u crkvi Sv. Dujma (in ecclesia sancti Domnii), i predsjedaše joj nadbiskup splitski Lovro, a od hrvatsko-dalmatinskih biskupa uza nj bijahu: zadarski Andrija, hrvatski odnosno kninski biskup Petar (P(etro) chroatensi), trogirski Ivan i rapski Vital. Radilo se u glavnome o tražbini od 40 zlatnika, a parnica je bila riješena u prilog opatici Ciki, budući da je svoje tvrdnje svjedocima dokazala. No najvažnije je pri svemu to, da se ova zadarska parnica rješavala u Splitu u prisuću samoga kralja Stjepana II., koji se i u ovoj ispravi nazivlje »kraljem Hrvatske i Dalmacije« 15 ) (coram Stephano rege Chroacie (et Dalmacie). Kratko no časno eto vladanje svoje završio je Stjepan II. negdje na početku 1091. god. s ponosom u duši, da je kao posljednji Trpimirović dostojno sjedio »na kraljevskom prijestolju otaca, djedova i pradjedova«, na koje je bio uzvišen »omnibus Chroacie et Dalmacie nobili13 ) Rački: Documenta, 149.—151. 14 ) Rački: Documenta, s. 151. lr> ) Rački: Documenta s. 147. — Šišić: o. c. p. 594,
