VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 99
Posljednji Trpimirović Stjepan II. Budući da je Zvonimirov sin Radovan, koji se u ispravama spominje između 1078. i 1083. godine kao svjedok i pratilac kraljevskoga dvora očeva 1 ), svakako još prije oca umr'o, to su oči svih velikaša hrvatskih kao i crkvenih dostojanstvenika poslije Zvonimirove smrti bile uprte u posljednjega Trpimirovića, koji je još živio, kneza Stjepana, sinovca kralja Petra Krešimira. No »nekoć svijetli knez Hrvata« Stjepan, kojega je svojim nasljednikom već odabrao bio slavni hrvatski kralj Petar Krešimir ne zasjede tad po stričevoj želji na prijestolje hrvatsko, nego kandidat narodne stranke Slavic, te se zbog ljutih valjada protivustranačkih borbi pa i zbog teške bolesti povuče u samostan prvomučenika Sv. Stjepana kod Splita. Pa ni po padu Slavićevu, kojega zarobiše Normani, ne bi kraljem izabran Stjepan, jer Hrvati trebahu tad odlučna i moćna vladara, da obrani zemlju od Mlečana i obnovi moć i slavu države Petra Krešimira. Zbog toga kao i zbog opće ondašnje crkveno-političke situacije postade tad kraljem Dimitrija Zvonimir 2 ), a knez je Stjepan bio odložio u samostanu svaku čast, želeći ostati ondje do groba. To se jasno vidi iz njegove isprave od 1078. god., gdje medu ostalim veli: »Tu se (t. j. u samostanu Sv. Stjepana) odrekoh svake časti i tu izabrali svoju grobnicu (et ibi elegi sepulchrum meum), preporučivši se opatu toga samostana, da me se sjeća u svojim molitvama (recomando me oracioni eiusdem monasterii abatis)«. 3 ) Na taj je eto način Stjepan proboravio gotovo decenij i pô (od 1074. god.) u potpunoj samostanskoj tišini živeći od prihoda svojih imanja kao laik i ne uplećući se za cijele vlade Zvonimirove niti najmanje u svjetske poslove. No poslije smrti Zvonimirove uzvisuje Stjepana II. iz samostanskih zidina sav hrvatski narod, što više i ostaci latinskoga življa, jednodušno na kraljevsko prijestolje, pa stoga on u svojoj ispravi od 1089. i kaže, da je zasjeo »na kraljevsko prijestolje otaca, dje*) Rački: Documenta, s. 119., 139. i 140. 2 ) Dr P. Karlić: Hrvatski kralj Dimitrija Zvonimir. (Preštampano iz »Vjesnika državnog arkiva« Zagreb 1927. sv. III.) str. 3., 9. i 10. — Vjek. Klaić: Povijest Hrvata I. 1899. s. 122. i 123. 3 ) Rački: Documenta, s. 119.
