VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 45
dade carsku zemlju (γήν βασιλικήν) u Trapezuntu ; odlikovavši sve i častima i davši im mnoga dobročinstva. I (car) stvori temat Mesopotamijn 2 * 9 ) i postavi za stratega onoga Oresta Harzijanita i podvrgne turmu Kamahu temata Mesopotamije. Zatim je isto tako kelčinskn turmu podvrgnuo tematu Mesopotamije. A sada je sve ono, što je došlo pod vlast Romajaca, priklopljeno mesopotamskom tematu za despota Romana i Romanopol i Hanzit. 270 ) Ο Valja znati, da je za Leona, hristoljubivoga despota, Larisa bila turma Sebastije 211 ) a Kimbalej bio je turma harzijanska 212 ) a Simposion bješe pustinja 273 ) ležeći prema stranama Likanda. I za carevanja hristoljubivoga despota Leona bude postavljen u Harsijan strategom Eustatij, sin Argira, budući iz izgona natrag pozvan, a 2M ) De themat. I. 9. 270 ) Zanimiva je ova alineja (9.), jer nam otkriva polagano razmicanje granica carstva u Armeniju i Mesopotamiju za Leona VI., i Romana I. — Za alineje 9—13. (Ιστέον δτι-fragmente) valja usporediti glave 43—46. ο armenskim i gruzinskim stvarima i De them. I. 8—13. Tako Manojlović, p. 86. Mi možemo tek dodati, da ie ovo širenje romajskoga carstva počelo za Teofila g. 837. i si. (Bury, History, p. 259. i si., i osobito p. 260., op. 4. 5·). Sr. Gfrörer: Byz. Gesch. III. 361. — Kako se popunjuju spisi »De them.« i »De admin, imp.« sr. Manojlović, p. 88. «») De them. 1. 11. m ) De them. I. 2. (Patr. p. 76.), De them. I. 12. 273 ) U grčkom tekstu: έρημία. Vrlo je zanimivo glede znamenovanja riječi έρημία, έρημος, mišljenje Manojlovićevo, koji p. 88. op. 1. ovako umuje: Nema sumnje, da riječ έρημία ovdje ne znači pustinja u fizičko-geografijskom ili u topografijskom ili u populacionom značenju, nego samo u političkom (osobito) s rimskoga gledišta. Slično će biti i drugdje na takvim mjestima; cf. De them. I. 12. (p. 32. I. 17. έρημος ... I. 19. αριθμώ). Upravo je to mjesto u »De them.« klasično za slična druga mjesta: Likand se nedavno tako rekavši jučer (χθες •και προ μικρού) uvrstao U red (τάξις) temata i političkoga grada (πόλεως), i to za godina preslavnoga cara Leona. Jer prije toga bio je pust i nenastavan i on i [grad] Čamand (Τζαμανδός) i bližnji im krajevi jermenski; i ne bijaše im [poli tičkoga] imena niti u računu [administrativnom ili poreznom (έν λόγω; cf. λογά- ριον κεντηνάριον Iv p. 243. 1. 8. άπό των της δύσεως θεμάτων λογαρίοο άπαίτησις ρ. 242., 1. 19.)] niti u [vojnom] broju (έν αριθμώ). Upravo ove riječi (βϊ τάξιν θέματος και πόλεως; όνομα; οοτε έν λόγω οδτε έν αριθμώ) jesu tehničke, pa tumači, kako se ima razumijeti predjašnji izraz έρημος και άοίκητος (latinski Meursijev prijevod »neque eorum nomen ulio in pretio aut numero erat« sasvim je prazan i nema smisla). Držim, da se u istom smislu imaju za Dalmaciju razumjeti dotična mjesta. Ostali su otoci nenastavani (άοίκητα) imajući pustogradja (έρημόκαστρα) i nabra jaju se na pr. otoci Silva, Olib i t. d. (c. 29. p. 140), ali mi ne možemo vje rovati u doslovno značenje bar riječi έρημος; tako isto i dalje riječi: A ostali gradovi, koji su na suhozemskom dijelu temata [Dalmacije] pa ih drže pomenuti Slaveni, stoje nenastavani i pusti, jer nitko(!) ne stanuje u njima«. To je u opreci i s drugima glavama, u kojima se napominje dosta takih gradova, i to upravo kao nastavana (οικοόμενα) što bi se sa poslijednjom izrekom imalo dokazati, nije mi pravo razumljivo. Samo je razlaganje vrlo interesantno, ali riječ: άοίκητα,. je odveć jasna i onda, kad ne bi bila popraćena sa dodatkom: μηδενός κατοι-