VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 42
42 u temat peloponeški, poboja se car, da se ne bi i oni pridružili Slovenima, i dokraja uništili taj temat, pa im dade hrizovulju, 248 ) da plaćaju danak, kao i prije; Milingi naime 60, a Jezerani 300 nomismata. Evo to je razlog povišenju i umanjenju danka Milinga i Jezerana. 249 ) O Valja znati, da stanovnici grada Maine, 25 ®) nijesu od roda prijerečenih Slovena nego od starijih Romajacâ, koji se do danas od mještana (twv èvcorcicûv) Helenima nazivlju, poradi toga, što su u prastara vremena bili idolopoklonici i obožavatelji idola, na način starih Grkâ. Ovi su za carevanja slavnoga Basilija pokršteni, postali Hrišćanima. 251 ) Mjesto pako koje nastavaju je bez vode, neprohodno, ali plodno maslinom, što im jest na utjehu. 252 ) Leži pako ovo mjesto prema rtu Maleji, to jest tamo od Jezera prema primorju. 253 ) A budući, na Opsikij, pošto su se tako zvali tamo naseljeni Sloveni, a zaboravio je na činjenicu, da su ti Slavisijani baš iz Macedonije došli, odnosno one Sclavinije koju bizantski pisci vazda spominju uz Bugare (Teofan, 364.), pa i Abulfaradž, nazivlje Simeona vladarem Bugara i Slovena. Laskin će dakle imati pravo, da su ti Slavisijani bili podanici i saveznici Simeona. Manojlović p. 60. op. 1. citira jošte Teofana contin. p. 474., gdje se govori o vojsci Tračana, Macedonaca i Slavisijana, koji su poslani g. 961. protiv Krete, i onda opet p. 481., gdje se govori o Armencima, Rusima, Slavisijanima i Tračanima, što nam dovoljno dokazuje, da je bilo Slovena, koji su se zvali Slavisijanima, osim u Opsikiju, još i u tematima evropskim, naročito Traciji i Macedoniji, i ovim susjednim provincijama. Cf. Uspenskij: Istorija vizantijskoj imperii, I- p. 398. i si. 248 ) Grk veli ITCOÎYJOE ipoaofioôWiov, jer je hrizovulja po jurističkoj prirodi svojoj za pravo dio ugovora. Dakako da je vremenom hrizovulja dobila pravni karakter carskoga privilegija, — naročito unutar državne uprave carstva. U medjunarodno pravnim odnošajima, kamo valja brojiti i raznovrsne vasale carstva, kojih je pravni odnošaj prema carstvu bio različit, počevši naime od potpune ovisnosti do malo ne cijele nezavisnosti, ima se prema različitom pravnom odnošaju onoga, koji prima hrizovulju od carstva, i pravnu narav hrizovulje prosudjivati. 2 * 9 ) Ovi Sloveni sačuvaše svoju narodnost do XV. vijeka. Laskin, 180., 775. 25 °) Mnogo govori za to, da su stanovnici Maine ipak bili Sloveni. Philipson naročito ističe, da su običaji Mainaca posvema drugi, nego li oni ostalih Grka. Jezik njihov ima posebne oblike, a i neki pjevajući naglasak u govoru, oštro izgovaraju sve sibilante, a razlikuju se od ostalih Novogrka i drugim izgovorom, naročito izgovaraju »&« pred e i *' kao ć. (Manojlović, Q. C. p. 75., 76.). — Manojlović, p. 76. još kaže ovo: »Napokon nam je udarilo u oči, da se jedno od tri negda crnogorska plemena više Budve zove Maini, što je i Zinkeisen napomenuo pa istaknuo, da postoji to ime u tesalskom visokom pogorju«. Šafarik drži, da su Majinci smjesa Slovena i Grka (II. 1. 379.); a i Fallmerayer im negira Čisto helenstvo, koje mnijenje zastupa naročito Curlius. (Sr. Grot, o. c- p. 214.). î51 ) I tako su Olimpijci izgubili i zadnje svoje skrovište. Bury: History, 381. 2B2 ) 88-ev xoù Tvjv rcapajiOiKav e^ouatv. Manojlović p. 74. umuje, da bi itapafAO&ta moglo značiti u Bizantinaca »nadimak«. Onda bi bio car ovdje htio etimologizirati »Maina« od slovenskoga »maslina«. 258 ) Glede položaja, kao i primorja (itaca&alaaein) sr. Manojlović, p. 73.
