VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 39

39 Glava L. O Slovenima peloponeskoga temata: Milingima (MiXXYjnwv) i Jezeranima (ECspitwv), i o danku, koji plaćaju; jednako i o stanovnicima grada Maine i danku, koji plaćaju.

234

) O Valja znati, da su Sloveni peloponeskoga temata u dane cara Teofila (829—842) i njegovoga sina Mihajla (III. 842-867), odmetnuvši se, postali samostalni (l§i6po&|Aoi),

285

) i činili pustošenja, zarobljivanja, pljačkanja, paleže i kradje. Nu za carevanja Teofilovoga sina Mihajla, bude izaslan protospatarij Teoktist, prozvan Brijenijac, strateg peloponeskoga temata, silom i vojskom, Tračana naime i Macedonaca, i ostalih zapadnih temata, da zavojšti na nje i podvrgne ih. I on podvrgne i svlada sve Slovene (ExXdßooc), ostale, koji još nijesu bili podvrgnuti peloponeskome tematu; 236

) samo Jezerani i 2U

) Za povjest sr. Bury: History, p. 375. i si. Manojlović, o. c. p. 55. i si. Naročito o slovenskim plemenima u Peloponezu pisali su jošte: Hopf u ErschGruberovoj Real-Encyclop. I. Abt. 85.; Â. Philipson: Zur Ethnographie des Pelopones, u Petermanu: Mitteilungen aus Justus Perthes'geographischer Anstalt, 1890. (vol. 36.). Vasiljev u: »Vizantijskij vremenniki», V. 3- 4. — Kratki pregled podaje Manojlović, op. cit. p. 70. i si, što se Hrvata (Chravati), koji su sjedjeli u Mikenama, sr. Gregorovius: Geschichte der Stadt Athen in Mittelalter, 1. 121. — Čakonski dialekt držali su Kopitar, Hopf, Philippson slovenskim, a Sathas albaneskim; Thumb: Die ethnographische Stellung der Zakonen (Indogermanische Forschungen, IV. 195. i si. 1894.) je medjutim dokazao, da je njihov jezik grčki. (Sr. Bury, History, 381. op. 1.). 235

) Ovo nas sjeća na gl. 29. (Patr.), gdje se pripovjeda, kako su se dalmatinski gradovi, pa onda Hrvati, Srbiji, Zahumci, Trebinjani, Konavljani i Dioklećani odmetnuli od carstva. Bit će dakle, da je u isto vrijeme, to jest za Mihajla II. Amorijca (820.—829.) počelo gibanje i medju ostalim Slovenima, koje je dovelo do odmetnuća od carstva, dok nije Mihajlo III. opet Slovene upokorio. Ipak mu nije uspjelo svladati dva plemena: Milinge i Jezerane, jer je sa ovima morao paktirati, kako car u ovoj gl. 50. pripovjeda. Po tom paktu obvezaše se Milingi plaćati carstvu 60 nomismata, i Jezerani 300. Sad je u Peloponesu nastala era pokršćivanja za Basila I., kao i kod Hrvata glave 29. i helenizacija. Ponovna buna ugušena je za Romana I., negdje oko g. 922/3. Mi ipak nalazimo, da su slovenska plemena ćak još u 13. stoljeću živjela odijeljeno od Grka, za sebe, po starim svojim običajima, naročito u gorovitim predjelima Elide i Arkadije, (Cf. Finlay, IV. 21. i si.; Bury, History, p. 380. op. 1. osobito glede riječi Bpô^oç) pa su tek u XV. stoljeću Sloveni prestali sačinjavati posebnu narodnost, pa se slili sa Grci u jedno tijelo, tako da danas, u modernom grčkom nema mnogo slovenskih riječi. Miklosich: (Die slavischen Elemente im Neugriechischen. Sitzungsber. d. Akad. d. Wissensch. Wien 1869.) ih broji u svemu 129. Sr. još tema 7. Pelopones. 28B

) Iz toga izvodi Laskin p. 178. op. 767., da nisu ni svi Grci priznavali vlast imperije, kako ni poslije vlast Turaka. Ja držim taj zaključak neopravdanim, pa mislim, da se pod onim »ostalim nepodvrgnutima« imadu takodjer razumjevati Sloveni; ta tautologije ima dosta u carevu stilu. Manojlović, p. 56. pristaje uz Laskina, jer veli, da su to valjda bili oni Tpatxot 49. glave, pa i stanovnici grada Maine c 50. (p. 224. I. 4. Ed. Bon.), koje, budući potomcima t&v rcaXaioxeptov Ttufiatcov, i »danas« (u vrijeme pisca toga fragmenta 50- glave) »on-