VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 34
34 oca«. Primivši ovo patricij Konstant, ostavi patricija Asotija, koga i Kiskasi zovu, u njegovom gradu Adranuciju, pa izišavši ode k Davidu velikome (TÖV uiyav) 205 ) i predade mu carsko pismo (xéXsoaiç), koje je za njega imao, i vrati se i dodje u Iberiju, pa nadje tamo sakupljene magistra Kurkenija i magistra Davida, brata Asotija kuropalata. I oni počeše psovati i grditi patricija Konstanta ovako : »Podmukao si i zao čovjek, da nam nisi objavio za grad Adranuci, da isti kaniš uzeti, i da je korisno, da car s njime vlada. A pošto smo mi radi te osnove i pretstavku dali na cara, i primismo (odgovor), da car ništa ne zna o toj osnovi, već da si to učinio iz ljubavi prema patriciju Asotiju ili Kiskasiju«. A patricij Konstant, odgovorivši im u obranu, što je dolikovalo, uze Asotija, sina kuropalata Adranasija, i odvede ga u grad, gdje bude odlikovan od cara za kuropalata. — Znaj dakle i o stvarima, koje su se u nekim zgodama slučlle izmedju Romajaca i različitih naroda. Jer uputno je, predragi sine, da ti ne izmakne sjećanje na nje, kako ti bude u jednakim zgodama, kad se ovake stvari dogode, lahko se snaći, jer imaš predznanje 206 , 207 ) Glava XLVII. O preseljavanju Kiprana ima ovo pripovijedanje. 208 ) Kada su Saraceni osvojili otok i on ostao kroz sedam godina nenastanjen, a i arciepiskop Joan sa svojim narodom prešao u carujući grad, nastade odredba cara Justinijana u svetom bo saboru, da on (Joan arciepiskop) sa svojim episkopima i narodom otoka prime Kizik, pa da čini i rukopolaganja (^etpotovćac), kad ne bude biskupa, da ne propadne samostalnost 209 ) i pravice Kipra. Ta i sam car Justinijan bijaše Kipranin, kako se je u starih Kiprana sve do danas sačuvala tradicija. A odredjeno je tako u svetoj Šestoj sinodi, da arciepiskop ima rukopoložiti proedra (episkopa) Kizika, kako je to zapisano u 38. glavi istoga svetoga sinoda. A poslije sedam godina nadje se car voljom božjom pobudjenim, da opet nastani Kipar i posije bagdadskomu amermumnu trojicu odličnih Kiprana, koji su bili starosjedioci otoka, tako zvana Fangume sa nekim carskim čo206 ) cf. p. 37. op. 1. 206 ) ti& rîjç rcpoyvcuostuc, jer stvar unaprijed znaš. 207 ) Promotrimo li pomno te glave, 43-46, vidimo, da im je car osobitu pažnju posvetio, jer i njegovu samovladavinu dosižu. Ove su glave, ako nijesu sve dotjerane i obradjene, kao gl. 43., su skroz njegovo djelo. To pokazuje ne samo forma i sadržaj, već i početno i začetno direktno apostrofiranje sina Romana, kojemu je tada bilo 14 godina. Sr. Manojlović, Rad 186, p. 154. 20 «) Uzeto iz kakovoga spomenara kiparske metropolije. Bury (The later Roman Empire II 323, 356) drži dogodjaje za potpuno istorijske. Jednako i Manojlović, R. 182, p. 52. i si. 209 ) To jest, da ne propadne pravo Kipra kao arcidiecese.
