VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 20
20 tegom taron ski m. On takodjer zamoli, da bi dobio ženu iz careva roda, i dade mu car za ženu sestru magistra Teofilakta. A poslije braka načini on oporuku, 120 ) u kojoj odredi : »Ako ću imati djecu od ove žene, neka imadu cijelu moju zemlju u djedovinu (sic xX-?jpov 7ipoyovix6v)«. I na to zamoli cara, da mu dade vilu Grigorinu, da u njoj sjedi patrikinja njegova žena, a poslije njezine smrti, neka ta vila bude opet carstva mu. I car privoli takodjer i na to, i davši mu mnoge milosti, otpravi ga skupa sa ženom u njegovu zemlju. Sinov pako magistra Krikorikija, sam taj patricij Pankracij, i patricij Asotij, mnogo su vrijedjali i nasilja pravili svom vlastitom stričeviću patriciju Tornikiju, koji ne mogući podnašati njihovo nasilje, pisa caru, neka pošalje pouzdanoga čovjeka i neka preuzme njegovu zemlju, a njega samoga, njegovu ženu i njihovo dijete, da dovede k caru. I car posije protospatarija i tumača Krinitu, da ga prema njegovoj molbi prime i dovede u Bogom zaštićeni grad. Kad je pako Krinit u tu zemlju došao, nadje, da je on već umro, odredivši prije svoje smrti, da cijela njemu podložna zemlja pripadne romajskom caru a njegova žena i dijete, da odu k caru. Kad je ova došla, dade joj car za stanovanje monastir protospatarija Mihajla, bivšega nekoč komerkijarija 121 ) Haldije i Psomatije. I opet bude izaslan od cara rečeni Krinit, da prime zemlju Apoganemovu, to jest dio patricija Tornikija ; a odanle opet pošalju (poslanstvo) sinovi Taronca, pokojnikovi stričevići, moleći, da bi dali Ulmit, a zadržali zemlju svoga stričevića, jer da oni naprosto ne mogu živjeti, ako zemlju stričevića njihova preuzme car kao svoju. Prirodjenom (oixsîq:) svojom dobrotom potaknut, privoli car njihovoj molbi, i dade im zemlju Apoganemovu, a sam uzme Ulnut 122 ) sa cijelim okružjem njegovim. Cijela je naime taronska zemlja bila na dvoje razdijeljena; polovinu su imali sinovi magistra Krikorikija, a polovinu sinovi patrikija Apoganema, stričevići njihovi. l2 °) Nema dvojbe, da je ovo bilo uvjetom careve dozvole. Sr. Manojlović, p. 108. m ) KofjLfj.epxtâpioç, commerciorum seu tributorum conductor, publicanus, Ducange, Gloss. Gr. Comerciarii su potpadali pod velikoga logoteta, koj je vršio nadzor na njima. Bury. History, p. 210, 217 op. 3. To su, kako bi danas rekli nastojnici carinara ; Vogt: Basile I. 98. 12i ) Manojlović dobro primjećuje p. 109., da je taj Ulnut s okolišem bio valjda na granici neposrednoga zemljišta carstva. Gdje je zapravo bio, to ne znamo (Laskin, p. 158. op. 686.)
