VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 203

203 cuskih kratica. Ali je kraticama posvećena pažnja ne samo u općenitim paleografskim djelima nego i u specijalnim studijama. Kao takove osobito mjesto žauzimlju Traubeove studije Nomina sacra. Vesucb einer Geschichte der christlichen Kürzung (Quellen und Untersuchungen zur lateinischen Philologie des Mittelalters sv. II. München 1907) i Lehre und Geschichte der Abkürzungen (Vorlesungen und Abhandlungen sv. I. str. 129—156. München 1909.), Cappelli u uvodu svog Dizionario di abbreviature latine ed italiane (drugo izdanje Milano 1912.) pa Lindsay: Notae latinae. An account of Abbreviation in Latin Mss. of the early minuscule period (Cambridge 1915.). K ovima se pridružuje sada vrlo zanimiva knjižica ozbiljnog talijanskog paleografa Schiaparelli, s kojim smo se već upoznali u Vjesniku (I. str. 204—205). Auktor spominje, da je ona samo izvadak iz njegovih praktičnih predavanja o kraticama i nada se, da će dobro doći paleografskim školama u Italiji. Slušače na tim školama želi ne samo da uputi u probleme o kraticama nego i potakne na razmišljanje o raznim mogućnostima. Da se doista mogu proučavati razne strane uporabe kratica upozoreno je više puta a Traube je istaknuo, da se sa historijskim ispitivanjem kratica nije još započelo (Vorlesungen und Abhandlungen I. str. 132). Schiaparellijeva je knjiga podijeljena u dva dijela; u prvom ističe važnost proučavanja kratica i klasificira kratice ovako: 1. Litterae singulares: publicae, familiäres; 2. Notae iuris; 3. Nomina sacra; 4. Notae communes; 5. Notae romanae, christianae, mediiaevi; 6. kratice po suspensiji i kontrakciji i završava ga sa fiksiranjem sistema sredovječnog pokraćivanja. Na više je mjesta istaknuto, do kojih rezultata može da dovede proučavanje kratica, spoznaja do koje se došlo u zadnje doba a kod koje je saradjivao i naš autor (Ovamo spadaju njegove studije: Segni tachigrafici nelle notae iuris, Le notae iuris e il sistema delle abbreviature latine medievali, Intorno ail' origine e ad alcuni caratteri della scrittura e del sistema abbreviativo irlandese). Ističe, da kratice mogu pružiti podataka za kritiku teksta (str. 6), da"se pomoću njih mogu tekstovi ispravljati i razjasniti sa novih gledišta (str. 8). U razlaganju o notae iuris, upotpunjujući u neku ruku Traubeovo razmatranje (Vorlesungen und Abhandlungen I. str. 140—141), spominje, da su se ovim izrazom za prvih stoljeća srednjega vijeka označivale uopće kratice, sadržane u juridičkim kodeksima (str. 12), da je u tehničkim kodeksima, medju koje spadaju i juridički, mnogo više kratica na broju nego li u ostalim. U juridičkim se kodeksima javljaju razne kratice, dok drugi imadu samo suspenziju. Podrijetlo juridičkih nota meće u drugo stoljeće (str. 13). Kod nomina sacra Schiaparelli upozorava, da je Traubeova teorija dala povoda ne samo širokoj diskusiji nego i novim istraživanjima, koja su donekle i izmijenila Traubeove rezultate (usp. Vorlesungen und Abhandlungen III. str. VI.—X.). Došlo se do uvjerenja, da za proučavanje podrijetla ovih nomina sacra i njihovih raznih oblika treba doći do grčkih svetih imena (str. 19) i da latinska nomina sacra predstavljaju napredniji stadij njihovog historijskog razvoja (str. 22). U drugom je dijelu knjige riječ o znakovima pokraćivanja i o posebnim znakovima, pa o pokraćivanju suspensiom i kontrakciom. Cappelli je pokušao, da na osnovi predjašnjih sistema izgradi jedan novi i što jednostavniji, pa je pokraćivanja svrstao u šest većih grupa. Kako je bilo zamjerke i ovom sistemu, tako Schiaparelli postupa na tom području vrlo oprezno i nastoji da bude što Jasniji a njegova podjela što jednostavnija. Kod crtice tačno ističe, da ona može da primi i posebne kancelarijske oblike, kakovi se susreću na ispravama (Str. 46) i da njezino značenje prelazi od općenitog i neodredjenog na relativno