VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 187
187 cancellarius eiusdem regis 64 ) a poslije toga se više ne vraća na svoj čedan naziv ecclesiae s. Domini cancellarius. Prvom je ispravom darovao Zvonimir splitskom nadbiskupu Lovri posjed Konjuštinu u kraju Zmina a okolici Klisa, a drugom, koju Rački označuje kao Charta interpolata, darovao samostanu sv. Stjepana kod Splita posjed Radunu. Tradicija obiju isprava nije bolja od tradicije predjašnjih. Kod prve se kaže: »Exemplum sumptum ex originali in membrana cum sigillo plumbeo pendente cum Cordula canapis, in cuius una facie est image regis sedentis, in altera uero scriptum: SVINIMIR REX CHROATORUM (et Dalmatinorum), existente in archivio archiepiscopali spalatensi« 65 ). Karakteristična je u ovoj 1 ispravi arenga. U njoj se spominje krunidbeni akt kod Zvonimirova stupanja na prijestolje i ističe njegovo obdarivanje u drugim slučajevima. Ova arenga glasi: Cum me dei omnipotentis pietas sua miiseracione in regali locaret solio, cum eciam regni diademate sceptroque a uicario eiusdem clauigeri Petri, Gregorio uidelicet papa beatissimo, Iegaliter adhornarer: equanimiter cepi circa meoš fidèles, immo dei oratores, donacionis gracia esse solicitus, dignum ducens, quo nullus fieret exterus a nostra donacione«. Arenga ima svoje osobito značenje u Zvonimirovim ispravama. Prije cetinske je isprave uopće nema a u njoj nije dotjerana. God. 1083. je kud i kamo potpunija i pokazuje, da je sada kancelar više nego prije pazio na oznake javnih isprava. U ispravi o Konjuštini je invokacija monogramatična i verbalna, formula se proklinjanja ograničuje na duhovne kazne; spominju se svjedoci a medju njima kraljica Jelena Lijepa i kraljev sin Radovan. Obzirom na ispravu o Raduni, Rački dobro ističe, da je sastavljena prema ispravi o Konjuštini »uti utriusque tenor, ac praeprimis formula, edocet« 00 ). Kad su obe isprave izdane od jednog te istog izdavača, jedne te iste godine, kad ih je sastavila jedna te ista osoba i napokon kad im je predmet vrlo srodan, onda je to sasvijem prirodna stvar. Na štetu isprave o Raduni ističe Rački činjenicu, da se u njoj kao opat sv. Stjepana spominje neki Gisilbertus, kog spominje i isprava Petra Krešimira god. 1069. 07 ) a koju je izradio isti Teodor, dok druge dvije isprave 08 ) spominju opate drugog imena. Napokon ističe Rački, da se na ovu ispravu ne poziva isprava kralja Stjepana II. god. 1089., koja je namijenjena istom dobru Raduna 69 ). 64 ) Doc. br. 114, 115. 65 ) ib. str. 139. 66 ) ib. str. 141. 67 ) ib. br. 58. 68 ) ib. br. 111 i 112. BU ) ib. br. 125.
