VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 184
184 ali se označuje samo kao sacerdos, zanemarujući nekako naslov cancellarius 44 ). S obzirom na ovo a i na poznatu činjenicu, da je kod »kancelarije — kancelara« naziv stariji od same stvari, 45 ) može se sasvijem lijepo zaključiti, da je našu ispravu doista napisao »kraljev kancelar«, ali da ona nije pravi kancelarijski produkat, da nije proizašla iz potpuno organizovane kraljevske kancelarije. Vrlo važna pojava kod hrvatskih javnih isprava, uloga primaoca, osjeća se i u ovom slučaju. Po svojim nutarnjim oznakama ova je isprava bliža onim privatnim ispravama, koje je izradio svećenik Teodor, nego njegovim javnim. To se vidi na invokaciji. In Christi nomine, koja je vrlo blizu invokaciji In nomine domini nostri Jesu Christi privatne isprave okolo god. 1060., napisane od istog svećenika Teodora 46 ). U javnim ispravama Petra Krešimira i Zvonimira rabi invokacije In nomine domini nostri Jesu Christi, In nomine sancte et indiuidue trinitatis 47 ). U privatnim ispravama, koje je sastavio kao »presbiter et cancellarius ecclesie sancti Domini rabi invokacije In nomine Sancte et indiuidue trinitatis i In nomine eterni dei et saluatoris nostri Jesu Christi, 48 ) dok se u ispravi kneza Stjepana, koju je sastavio kao cancellarius domini regis vraća na invokaciju In nomine Christi 49 ). Dakle baš ova naša isprava god. 1078. i isprava kneza Stjepana, koju je kraljev kancelar sastavio u momentu, kad nije trebao ili nije imao vremena da mnogo pazi na kancelarijske tačnosti, imadu istu invokaciju. Devociona je formula naše isprave diuina clemencia concedente. Osim obične formule dei gratia, dei prouidencia, diuina concedente gracia(?), 50 ) javlja se u Zvonimirovim ispravama i razvučena formula gracia diuinitus collata sub ministar ante et sagacis uigore démentie, uere celitus attribute, coopérante 51 ) a pošto se sve te formule javljaju u ispravama, koje je napisao kancelar Teodor a i u onim, koje nije, to se vidi, da se nije držao nikakove tradicije. U jednom se slučaju po svoj prilici povadjao za jednim uzorom a u drugom za drugi, a ti su se njegovi uzori mogli odnašati ne samo na dalmatinsko-hrvatsko područje nego i na koje drugo. U naraciji se spominje, da je opatica splitskih benediktinka, za svečanosti posvećenja stolne crkve BI. Djevice Marije u Kninu ") Doc. str. 118. * 5 ) Erben. Die Kaiser- und Königsurkunden des Mittelalters str. 65. 4e ) Doc. br. 44. * 7 ) ib. br. 58, 99, 114, 115. ») ib. br. 57, 102, 116. *>) ib. br. 101. •°) ib. br. 87/1 i 2, 95, 114, 115. 51 ) ib. br. 99.
